Konobo moja, radosti sva, dušu sam svoju svu tebi da…
Ovo su nam dobro znani stihovi jedne od najpoznatijih dalmatinskih pjesama koju su otpjevali brojni glazbeni izvođači među kojima su Tedi i Meri. U njoj se pronalaze svi oni koji su godinama brusili svoj rad, trud i želju za ovakvim specifičnim dalmatinskim prostorom. Jedan od takvih je Zagvožđanin Ivica Brnas koji godinama slaže kamen po kamen ukrašavajući ovaj mali intimni kutak sa starim predmetima i uspomenama.
Konobo moja, radosti sva…
Kaže nam Ivica da ju je napravio kako bi obiteljski i s prijateljima podijelio zajedničke trenutke opuštanja, razonode, pri kojima uvijek padne pisma, riči, feta pršuta, sira i kapljica dobrog vina. Zagvozd je od pamtivijeka bio gostoljubiva i srdačan i takav će, kaže Ivica, i ostati. I zahvaljujući konobama.
