Konobo moja radosti sva…
Imala si baril i bronzine
pod skancijon stivane bocune
sve si guste na ovome svitu
darivala ka lipe bokune
Vonjala si tocon i friskinon
ladila me kad uvati fjaka
a kad dusu stegla bi tuga
u tebi san i piva i plaka
Konobo moja, radosti sva
dusu san svoju svu tebi da
konobo moja, ka dom si moj
cuvan ti pismu ka zivot svoj
Uz steriku jos vonja lavanda
razvodni se zivot ka bevanda
od bibiti, falsi novitadi
ne damo se, jos smo uvik mladi
‘Ajmo skupa, prijatelji moji
razmistimo tamburin, katrige
zapivajmo pismu s kojon srce
u po zmula zaboravlja brige
Svu ljepotu, radost konobe i njenog ozračja donosimo fotografijama iz Zagvozda, u srcu kamena dalmatinskog krša , a potom i pjesmom s kojom nezaboravni Oliver Dragojević gušta pjevajući ovoj “kamenoj ljepotici”.
