Apolitični

Otkriće u Konavoskom polju: Konavoski pijor nije izumro

U radu objavljenom u znanstvenom časopisu „Journal of Applied Ichthyology” hrvatski biolozi Dušan Jelić i Mišel Jelić iznose podatke o ponovnom pronalasku konavoskog (miloradovog) pijora (Telestesmiloradi) koji je smatran izumrlim, istovremeno upozoravajući da se ova endemska riblja vrsta nalazi na rubu svog izumiranja.

Naime, endemična riblja vrsta konavoski (miloradov) pijor još je 1901. godine pronađena u vodama Konavoskog polja, no kako tijekom svih kasnijih istraživanja pa sve do onog 2013. i 2014. nije pronađena, smatrana je izumrlom. Inače, konavoski pijor pripada skupini u narodu zvanoj gaovice ili gobice, a radi se o slatkovodnim vrstama, endemima dinarskog krša za koje su karakteristične migracije između podzemnih i nadzemnih voda. Zanimljivo je i da se sve do 2012. godine smatralo da populacija iz Konavala pripada istoj vrsti kao i ribe iz susjedne Hercegovine, točnije vrsti gatačkagaovica (Phoxinellusmetohiensis). No tada skupina znanstvenika ribu pronađenu u rijeci Ljutoj opisuje kao endemičnu vrstu za područje rijeke Ljute pod nazivom konavoski (miloradov) pijor, različitu od onih u vodama Hercegovine.

Konavoski pijor nije izumro

Iako su istraživanja redovito provođena, tek ono iz 2013. i 2014. godine koje su hrvatski biolozi Dušan Jelić i Mišel Jelić proveli na širem području Dubrovnika donijela su značajnije rezultate, a sažetak istraživanja iznijeli su i u gore navedenom radu. Kako navode, tijekom ovih istraživanja po prvi puta su nakon više od sto godina pronađene dvije vrste koje su smatrane izumrlima: konavoski pijor (Telestesmiloradi) je nakon više od 100 godina pronađen u malom potoku Dragić u Konavoskom polju, dok je na nekoliko lokaliteta u okolici Dubrovnika (Konavle, rijeka Ombla) pronađena druga vrsta iz ove skupine – popovska gaovica (Delminichtysghetaldi).

Opisujući povijest istraživanja ovih ribljih vrsta te metode istraživanja u svom radu autori upozoravaju i na činjenicu da se ove endemične vrste nalaze na rubu svog izumiranja, a da je glavni čimbenik njihove ugroze u ovom trenutku čovjek. Također, zahtijevaju hitnu zaštitu ovih dviju ribljih vrsta, uz procjenu kako je velik dio staništa i populacije konavoskog pijora izgubljen. Razlog tome, kako navode, leži u nekoliko čimbenika, a najvažniji su isušivanje Konavoskog polja kroz tunel u Popovićima i unošenje alohtonih vrsta, a u novije vrijeme i sve izraženija betonizacija te ostali načini devastacije staništa. Primjer za to je upravo potok Dragić, lokalitet na kojem je prvi put nakon 115 godina pronađen konavoski pijor. Potok Dragić danas je značajno izmijenjen pri čemu drastično devastirano prirodno stanište konavoskog pijora. S druge strane, najveća prijetnja popovskoj gaovici pronađenoj u rijeci Ombli bio je plan izgradnje hidroelektrane na Ombli, jer bi se promjenom razine vode ugrozio njihov režim godišnjih migracija koji im omogućuje mriještenje i hranjenje.

Iako su rezultati ovih istraživanja ohrabrujući, činjenica da postoje čimbenici rizika upućuju na nužnost ozbiljnog pristupa rješenju problema, osobito u onom dijelu gdje opstanak vrsta ugrožava čovjek svojim djelovanjem. Prvi korak ka tome su bila predavanja o područjima Natura 2000 u rujnu 2014. u Zagrebu, navode autori, kada je odlučeno da se konavoski (miloradov) pijor i popovska gaovica uvrste na referentnu listu Croatia Natura 2000. Tako su konavoski (miloradov) pijor i popovska gaovica uvrštene na popis postojećih lokaliteta „Sniježnica i Konavsko polje (HR2000946), a popovska gaovica na popis postojećih lokaliteta „Paleoombla-Ombla” (HR2001010)