U posljednje vrijeme konavoska nošnja znatno je pojednostavljena u odnosu na bogatstvo kolorita oblika i ukrasa iz 19 stpljeća, ali je u nošnji,
osobito ženskoj, svejedno sačuvana ljepota i jednostavnost koja joj daju otmjenost.
U muškoj nošnji karakteristične su široke hlače od modrog ili crnog sukna sa uskim kratkim nogavicama do ispod koljena. Uz takve hlače nosila se košulja i do tri kratka prsluka do pasa. Preko košulje i hlača vezuje se vuneni ili svileni pas koji se nekoliko puta omota, a kraj sa resama zatakne najčešće za lijevu stranu struka. Na košuju se oblačila presomitača– prsluk bez rukava, zatim koret s dugim rukavima i napokon gunjac ili fermen. Za radne dane ovi su predmeti bili izrađeni od domaćeg sukna, dok su za prazničke dane bili izrađeni od fine čohe ili fine levetinske svile crvene boje s bijelim prugama. Ovako svečani prsluci bili su ukrašeni terzijskim vezom, gajtanima ili pozlaćenom žicom srme. U najsvečanijim prilikama Konavljanin bi preko ramena prebacio crvenu kabanicu s kukuljicom. Konavljani su ranije nosili na nogama obuću u nekoliko slojeva. Bijele vunene bječve i čarape s grlićima i uz to domaće opanke – oputaše. Uz svečano ruho oblačili su bijele bječve i crvene papuče, a uz nogu pričvršćivali crvene dokoljenice. Glavu je pokrivao mekanom crvenom kapom koja je u početku bila višeg oboda i s crnom kitom. Ovakva kapa nosila se samo uz svečano ruho.
Ženska je nošnja kroz stoljeća doživjela znatne promjene. Osnovno ruho je košulja koja redovno ima vezni ukras na prsima, ovratniku i na rubu, a dugih je rukava. Vez je izrađivan na različitim materijalima i različitim uzorkom, ovisno jeli našiven na košulju koja je služila kao radno ili nedjeljno, ili pak svečano ruho. Vez se izrađivao domaćom svilom koja se dobivala iz čahure dudovog svilca. Ranije se vez izrađivao i vunenom niti. U koloritu konavoskog veza najviše nalazimo crvenu boju koja varira od intenzivno crvene do zagasito crvene. Tu je još i crna, zelena, modra, a sve je opleteno žutom niti. Košulja služi ljeti kao glavna odjeća uz dodatne dijelove. Odijeva se na potkošulju – privlačak i podsuknju – skutiće. Kao zimsku odjeću djevojke su nosile bjelače, a žene modrine preko košulja. Bjelača je nekada bila bijela i pravila se kao košulja samo je imala veći izrez na prsima, tako da se istakne vez poprsnica na košulji. Modrina je nekada bila od modre raše. Osnovni kroj odgovara košulji, s razlikom što je sprijeda otvorena. Na prsima je ukras od crvenog skrleta koji je još obšiven vezom. Ljeti na košulju, zimi na bjelaču ili modrinu opasuje se tkanica (pas), a po sredini pasa kurđelica, uska vrpca istkana od domaće svile raznih boja. Da bi istakle struke, Konavoke su ispod tkanice opasivale i čvrsti podložak od kartona. Ovako opasana Konavoka stavlja ispod struka pregaču, koja je bijela, a na dnu ukrašena otkanom šarom – prijetkom. Kasnije Konavoke umjesto pregače opasuju traversu koja se nosila uz rad. Ljeti uz košulju, a zimi uz bjelaču i modrinu, nosile su se čermice ukrašene crnim gajtanima ili pozlaćenom srmom. U Konavlima su u upotrebi bile različite vrste ženskog oglavlja. Crvene kape su nosile djevojke, a za svečane prilike kape su bile ukrašene vezom od pozlaćene srme – zlatača. Za svečanije prilike djevojke su poviše kape nosile bijele marame – ubručić. Ako je ubručić bio uglačan u sitne nabore, onda se zvao naštipani ubručić. Kasnije, zlataču nose samo starije djevojke, a mlađe crvenu kapu uz rub opšivenu plavom, ružičastom ili bijelom vrpcom. Žene pokrivaju glavu sa dvije marame, manjom pošicom i većim ubručićem koje su redovito čvrsto „uštirkane‟ i pažljivo izglačane. Kao obuća nose se bijele vunene bječve – čarape i opanci – oputasi. Uz svečanu odjeću nose se bijele čarape i crvene papuče. Konavoka na ušima nosi zlatne naušnice – vežilice, a ispod vrata na košulji filigranska, pozlaćena puceta (dugmeta) – puce. Djevojke češljaju kosu podijeljenu po sredini glave i pletu je u dvije pletenice koje se na kraju povežu trakom na zatiljku, dva puta prebace jednu preko druge, zatim se kao vijenac oviju oko glave.
Ovo je uistinu autohtona modna povijest Konavli.
D. Šabić