Komiža se nalazi na zapadnoj strani otoka Visa u dubokom Komiškom zaljevu. Od ostatka otoka razdvaja je brdski masiv Hum. Takav smještaj odredio je orijentaciju Komiže prema moru i ribarstvu.
Komiža je naselje mlađeg postanka od susjednog gradića Visa. Jedna od teorija o nastanku njenog imena govori da je nastalo od riječi Com Issa, što doslovno znači mjesto pokraj Isse, antičkog naselja na mjestu današnjeg Visa. Pretpostavlja se da su Grci i Rimljani naselili i komišku uvalu, ali dosad nisu pronađeni materijalni dokazi.
Komiža se prvi put spominje 1145. godine kao Val Comeza u darovnici zadarskog kneza Petra, koji je vladao srednjodalmatinskim otocima. Smatra se da je benediktinska opatija u mjestu postojala i ranije.
Pod mletačkom vladavinom, Komiža zajedno s Visom pripada hvarskoj općini, te se ubrzano razvija kao središte ribarstva na ovom dijelu Jadrana. Mletačke vlasti su u 16. stoljeću zabilježile da su samo u jednom danu komiški ribari ulovili tri milijuna tona srdela. Bila je to gospodarska grana koja je omogućila izgradnju crkvi, utvrda i velikih kuća u Komiži, a donosila je bogatstvo i Hvaru te samoj Veneciji.
Pod austrijskom upravom (1815-1918) Komiža dobiva samostalnu općinu, te prerasta u gradić sa svim potrebnim sadržajima. Početkom 20. stoljeća je najveće naselje na otoku Visu s gotovo 4.000 stanovnika. Tada je izgrađen veliki lukobran i uređena luka, a u mjestu postoji sedam tvornica za preradu ribe (najveća Fratelli Mardešić).
S propašću Austro – Ugarske 1918. započinje dugo razdoblje stagnacije Komiže. Iako je otok Vis postao dio Kraljevine SHS, osnova komiškog gospodarstva, bogata ribolovna područja oko Palagruže, pripala su Italiji i ostala u njenom sastavu sve do 1947. godine. Sve više stanovnika se iseljava u Kaliforniju, gdje se nastavljaju baviti ribarstvom. Nakon Drugog svjetskog rata, nastavlja se propadanje otoka, a s njim i Komiže. Ne samo što je Vis pretvoren u vojnu zonu, što je spriječilo razvoj turizma, već je Komiži ukinuta općina i izravna trajektna veza sa Splitom. Nakon osamostaljenja Hrvatske i odlaska vojske s otoka, zaustavlja se iseljavanje i počinje turistički razvoj. 1993. godine obnovljena je komiška općina, koja 1997. dobiva status Grada.
Iz godine u godinu turistička zajednica grada Komiže nastoji promovirati svoj kraj, a i sadržajem ga obogatiti kako bi na izuzetno lijepo otočje u što većem broju došli domaći i strani gosti – govori nam direktorica turističke zajednice Komiže Mari Greget. Ističe nam kako je ovogodišnja turistička sezona za oko 4% u porastu u broju noćenja u odnosu na prošlu godinu gdje trenutno najviše ima Talijana i Slovenaca. Od turističkih atrakcija direktorica navodi Modru špilju, materijalno kulturnu baštinu gajeta falkuša, te autohtohtonu hranu nadasve prihvatljivu za sve goste. Od događaja u kolovozu direktorica posebno želi naglasiti večeri klapske pisme, sajam otočnih proizvoda, festival orgulja, predstave, Dani rogača, radionice i druge kulturne i športske zanimljivosti. Najave za deveti i deseti mjesec su odlične te se očekuje popunjenost privatnog i hotelskog smještaja.
Nebeski zaštitnik Komiže je Sveti Nikola biskup, pa Komiža 6. prosinca svečano obilježava i slavi Dan svog Grada. Sretno vam već sada.
Izvor: Wikipedija
D. Šabić, mag.nov.