On je prvo samouko kamenoklesarsko ime ovog kraja
“Vezan sam uz taj kamen, od suvoga on je zlata…” Lijep stih, vjerujemo. A izgovorio nam ga je junak ove priče, Ljubomir Ljubo Žužul, danas umirovljeni službenik Porezne uprave u Imotskom.
I što je to učinilo da Ljubo Žužul, po našem mišljenju, ima tu titulu? Teško je to, priznajemo, opisati riječju. Da biste se uvjerili, treba samo skoknuti u Grubine kod Imotskog, u zaselak Žužuli, parkirati automobil ispred Ljubine kuće i ništa više. Potom izići van, širom otvoriti oči, duboko udahnuti i samo gledati.
Vidjet ćete da se nalazite u srcu jedne kamene bajke. Kao da ste u Disneylandu od kamena s mnogim sadržajima, gdje ne znate kamo bi krenuli, što biste prvo pogledali. Pogled vam skreće od stojne kuće isklesane od kamena, preko nekoliko depandansa, dakako od ručno klesanog kamena. Tu je i plivački bazen obrubljen kamenom, onda kamena nadstrešnica s kuhinjom na otvorenom, koja je ujedno svojevrsni otvoreni muzej rukom isklesanih poznatih pop-rock likova, pa staze, a zidovi oko njih od klesanoga imotskog kamena, čatrnje, mali zdenci, vodoskoci, bezbroj kamenih skalinada, nadstrešnice za odmor od kamena, pokrivene kamenim pločama.
E, to nije sve, jer sve je to ukomponirano s izvrsno dizajniranom željeznom ogradom, na kojoj se na početku i na kraju nalaze također željezni likovi nekih starih ljudi iz Imotske krajine u narodnim nošnjama. Svi rukom izrađeni. Tko ih je tako lijepe izradio? Ljubo Žužul! I onda u središtu toga kamenitog Disneylanda glavom, brkovima i s prepoznatljivom kapom na glavi veliki kameni kip Kikaša.
Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr
Piše i foto: Braco Ćosić