Katedrala sv. Jakova najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. stoljeća na tlu Hrvatske, a po svojoj ljepoti, konstrukcijskim posebnostima i stilskim značajkama nije samo najveći i najvrjedniji objekt graditeljskog naslijeđa grada Šibenika, već ona predstavlja jedinstveni spomenik europskog sakralnog graditeljstva. Po svojoj umjetničkoj vrijednosti pripada najznačajnijim europskim monumentalnim katedralama, a po nekim svojim osobinama je jedinstvena ne samo među katedralama, već i među kršćanskim crkvama općenito. Jedina je katedrala u cijeloj Europi izgrađena isključivo od kamena, bez uporabe vezivne žbuke i drvenih konstruktivnih elemenata. Poznata je po ikonografskim inovacijama, među kojima posebno mjesto zauzimaju friz od 74 skulpture glava (individualni portreti suvremenika Jurja Dalmatinca), koji slovi za najbrojniju i najkvalitetniju galeriju portreta izloženu kao javni spomenik na jednom sakralnom spomeniku u Europi, kao i uvođenje reljefa Boga Oca s golubicom Duha i anđelima na svodu krstionice šibenske katedrale.
Podignuta je na južnoj strani središnjeg starog gradskog trga, na mjestu gdje je nekoć stajala romanička crkva sv. Jakova. Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama datira iz 13. stoljeća kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i naslov grada. Gradnja katedrale sv. Jakova trajala je 105 godina s prekidima, odnosno od 1431. do 1536. godine. Konstrukcija je započeta u venecijanskom gotičkom stilu, a dovršena je u stilu toskanske renesanse. Posvećena je 1555. godine, a riječi posvete joj je udijelio biskup Ivan Štafilić. Šibenik, kao turistički grad s izuzetno bogatom ponudom sakralne i povijesne baštine, ponosno se diči s monumentalnom katedralom europske i svjetske ljepote, koja počesto puni prve stranice mnogih časopisa.
Izvor: sibenikregion.com
D. Šabić