Tragovi uzgoja kamenica u Malostonskom zaljevu postoje još iz razdoblja rimske vladavine ovim prostorom. Prvi pisani dokumenti o izlovu školjaka potječu iz 16. stoljeća, a o uzgoju iz 17. stoljeća, zapisi iz vremena Dubrovačke Republike. Njima se organizira uzgoj dodjelom koncesija i povlastica koje uživaju uzgajivači. Do većeg razvitka uzgoja dolazi početkom 20. stoljeća kada se osnivaju prve kompanije za uzgoj školjki. To rezultira dobivanjem Grand Prixa i zlatne medalje za kakvoću stonskih kamenica na Svjetskoj izložbi 1936. u Londonu, dodijeljenoj jednom poduzeću koje se bavilo gojenjem i prodajom kamenica i drugih ljuskavaca iz Dubrovnika.
Većina privatnih kompanija za uzgoj propada tijekom 40-ih godina 20. stoljeća, međutim, već 1946. osniva se prvo društveno poduzeće za uzgoj u uvali Bistrina, koje postaje središte uzgoja u zaljevu i oko sebe okuplja niz kooperanata. Krajem osamdesetih proizvodnja dostiže razinu od 1.5 milijuna komada kamenica i između 2-3000 tona dagnji. U Dolima se gradi moderni pogon za preradu dagnji što doprinosi razvoju i kvalitetnom pristupu prema ovim morskim specijalitetima. Krajem 20. stoljeća započinje polagani oporavak školjkarstva, uglavnom karakteriziran stihijskim, često nezakonitim uzurpiranjem morskih površina. To se ogleda u činjenici da danas postoji oko 40-ak uzgajivača na legalnim koncesijama, te dvostruko veći broj nelegalnih uzgojnih površina.
U istom razdoblju se uzgoj širi iz tradicionalnog područja oko Malog Stona i Bistrine, na vanjska područja sve do Malog mora. Uslijed svega navedenog vrlo je teško procijeniti koliko se školjaka danas uzgaja, a procjene se kreću oko 1000 tona dagnji i 500 000 komada kamenica. Malostonski zaljev je tradicionalno područje školjkarstva, a uzgajaju se samo dvije vrste: kamenica i dagnja. Dagnje se uzgajaju uglavnom na plivajućim te nešto manje i fiksnim parkovima, u klasičnim najlonskim pergolarima koji vise na konopima. Kamenice su najzrelije i najukusnije u ožujku kada se slavi blagdan Sv. Josipa, a gastro stručnjaci spominju da je kamenice najbolje služiti svježe otvorene i začinjene limunovim sokom. Festa od kamenica je gastro manifestacija koje je ponudom, osim ovih školjki i jela pripravljenih od njih (juha od kamenica, pohane kamenice, zapečene kamenice, pržene ili pečene kamenice na razne načine) popraćena dalmatinskom pjesmom i kapljicom dobrog pelješkog vina.
Kod nas se kamenice najviše jedu svježe, žive, na ledu, kao hladno predjelo, odnosno uvodno jelo u gastronomski dobro sročen jelovnik. Kao hladno jelo može se ponuditi kao koktel, razni minjoni i kanapei s kamenicama, u ribljoj hladetini itd.
Izvor: ston.hr
Više u kategoriji: hrana, gospodarstvo
D. Šabić, mag. nov.
