Jedan datum u godini bio je posebno obilježavan u imotskim legendarnim kvartovima Jezeru i Bazani. To je 24. lipnja, blagdan sv. Ivana Krstitelja. Iako je blagdan Gospe od Anđela zaštitnice Grada i Imotske krajine središnji vjerski događaj godine, blagdan svetoga Ivana imao je posebne pripreme na Jezeru i Bazani, ali i svoje posebne rituale.
Rekosmo, Bazana i Jezero kao najpoznatiji imotski kvartovi bili su odvojeni ne samo poznatim malim ulicama, već i načinom obilježavanja tradicionalnih imotskih događanja.Tako je, recimo Bakova karnevalska povorka polazila iz Jezeranskog kvarta, da bi nakon svega dvadesetak metara ulazila u Bazaranski teritorij, pa opet tamo kod stare Gimnazije u Jezeranski i onda opet Bazaranski. Bar teritorijalno su se isprepletali svi događaji maškara, ali treba imati na umu da su i Jezerani i Bazarani bili za vrijeme poklada puno liberalniji. Čak su u tom periodu prestajale one ulične bitke kamenjima.
Znači, uoči blagdana sv.Ivana, zapravo danima prije djeca sa Bazane i oni s Jezera strpljivo su prikupljali drveće, ali i stari odbačeni namještaj i sve ono što bi moglo gorjeti. Posebne straže i jednih i drugih stražarile bi na graničnim punktovima pazeći da protivnik ne bi zašao u njihov kvart, vidio koliki je svijetnjak ili da ne bi uzeli neku granu ili neki predmet.
Svitnjaci bi se počeli graditi u rano poslije podne 23. lipnja uoči samoga blagdana. Oko 20 sati svitnjak na Bazani odmah ispod kuće pok. Stipice Tomića i nasuprot kuće pok. Bože Lončara bio bi sprema za potpalu.
Na Kulici sa zapadne strane kuće pok. Mate i Jozice Vujevića, Jezerani bi gradili svoj svitnjak. I onda nekako u isto vrijeme oko 9 sati zapalili bi se svitnjaci. I tada su pouzdane špijunske ophodnje i jednih i drugih dojavljivali svojim stranama čiji je svitnjak veći i koji bolje gori. Oko jednog i drugog okupili su se ne samo djeca iz toga kvarta, već i stariji. Donosile bi se fritule koje su pravile vrijedne Bazaranke i Jezeranke, bilo je vina za starijih i domaćeg soka od višnje za mlađariju. Tamo negdje oko 22 sata kada bi se smanjio plamen na svitnjacima slijedio bi drugi dio scenarija. Počele bi prigodne pjesme koje su komponirane samo u Imotskom i samo za tu priliku.P očetak cijelog teksta započeo bi stihovima “Na 24 ovoga miseca, Bazarani-Jezerani slave velkog sveca, velkog sveca svetoga Ivana, koji nosi barjak Bazarana-Jezerana.
I nakon toga relativno tekstualno mirnoga početka pjesme, krenuli bi stihovi koji su upereni prema Jezeranima, odnosno Bazaranima. A kako je razmak između svijetnjaka na Kulici kod Jezerana i na Bazani kod Bazarana bio zračne linije svega tristo metara, a kako u neka davna vremena nije bilo ni prometa, a niti automobila, u tihoj lipanjskoj noći mogli bi se čuti stihovi i jednih i drugih.
Onda bi ili jedni, ili drugi započeli sa stihovskim i pjevačkim provokacijama. Mnogo je ispjevano tih stihova, a mi ćemo spomenuti samo nekoliko:
Jezerani bi zapjevali: Priko Bazane priletili miši, svitnjak pali stari Kumpariši. Nije trebalo dugo čekati da odjekne odgovor s Bazane: Na Bazani rodile su murve, na Jezeru sve su žene k..ve. Barut je potpaljen i sa Kulice se čuje odgovor: Na Jezeru rodile su drače, na Bazani Luka pos.. gaće. Slijedi odgovor: Na Bazani i sira i mlika, na Jezeru Mele vam je dika.
I tako do kasno u noć. Za to vrijeme djeca bi preskakala žeravicu od svitnjaka, a znalo bi se baš u toj žeravici ispeći i dobri krumpiri. Cijeli program završio bi se oko pola noći.
Već sutradan na blagdan svetoga Ivana prepričavale bi se zgode i nezgode s prethodne večeri i svaki kvart bi slavio svoje kreacije oko svitnjaka. A kako nije bilo ni televizije ni nekih drugih današnjih video pomagala, priče čiji je svitnjak bio veći i bolji,t ko je bolje pjevao i sastavljao prigodne pjesmice, prepričavale bi se danima, mjesecima.
Danas u ovo današnje vrijeme još se uvijek pale svitnjaci, no nema onog istinskog naboja između Jezerana i Bazarana kakav je nekada bio. Uostalom, dobro je još i to da se savitnjaci pale.
Braco Ćosić