Uistinu izvanrednim koncertom Zorice Kondže i Joško Banov band-a sinoć je, u srid Sride Sela – Moče, otvorena 11. sezona Ka kulture u tučepskim zaseocima.
Ka kultura je dio ovog dalmatinskog zaleđa, dakako, nastupu istinske dive hrvatske glazbe prethodio je, kako i pristoji kulturnim događanjima koja drže do sebe, čin službenog otvaranja i podizanja festivalske zastave koja će, u tučepskim zaseocima, vijoriti sve do 19. kolovoza. Profesor Tonči Puharić trubom je intonirao hrvatsku himnu, a potom je voditeljica programa Ružana Kovač riječ prepustila organizatoru i domaćinu. Umjetnički direktor, pokretač i misaoni otac ka kulture Ivica Mijačika, na sebi je svojstven način (to znači da je u tome bilo i laganog humora) ukratko predstavio program, posebno najavivši iduće 100. događanje u povijesti festivala u petak 22. srpnja – prozno predjelo s Lukom Paljetkom i predstavu Kreket Teatra Exit u režiji Rene Medvešeka.
Ka kultura u tučepskim zaseocima
Ante Čobrnić, načelnik općine Tučepi zaželio je svima dobrodošlicu kratkim, ali nadahnutim i šarmantnim govorom, toliko netipičnim za ukočene političare, pokazavši da ka kulturu živi i doživljava punim srcem i da njegovo penjanje na tribinu nije bilo tek formalnim odrađivanjem uvodnog slova. I tada je za mikrofon stao mladi, vrlo mladi Mate Bušelić pozvavši okupljeni puk na davanje prisege kulturi. – Ovdje smo došli dragovoljno i znamo da smo ovdje, prije svega, radi umjetnosti. Usput rečeno, puno nam je drago što je gospodin Franz Kafka rekao da je umjetnost sjekira za zaleđeno more u nama. Naš program je namijenjen odraslima, ali, dapače, i djeca su nam dobrodošla. Ustvari, naš program, mogu konzumirati svi koji su fizički spremni gledati tv-dnevnik, vijesti i tome slično. Istina je da su mobiteli lijepo civilizacijsko dostignuće, ali ipak ga nećemo istovremeno koristiti za vrijeme predstave i koncerta. Također smo svjesni činjenice da u nogometu i sličnim ljudskim djelatnostima često možeš izgubit’. A ovdje, na našem kKuTz-u, smo uvijek na dobitku čega također moramo bit’ svjesni. Dakle, kako pametni zaključak nalaže, manje ili više ali s kulturom uvijek dobivaš! Poslije predstave, koncerta, nećemo nigdje žuriti. Pljeskat ćemo. Pljesak zvuči kao minimalna nagrada umjetniku za uložen trud, poklonjenu ljepotu, čaroliju i tome slično. Može se i doviknuti jedan glasni: Bravo! Individualnim pljeskanjem svi zajedno, zdušno i ritmično ćemo se složit’ s navedenim: Pljesak, pljesak molim! – dobio je Mate zasluženi pljesak, bravo Mate!
Tučepi otvoren 11. KkTuz
Sve je dakle sjelo na svoje mjesto i pozornica u srid Sride Sela prepuštena je Zorici Kondži. Trebalo bi sada jednostavno napisati: Sjajno, sjajno i sjajno, te još samo dodati onima koji nisu bili: možete samo žaliti za propuštenu priliku. Ipak to ne ide baš tako. Zorica Kondža i nakon skoro 4 desetljeća glazbene karijere zvuči jednako svježe, kao da su „Stijene“ još tu. Vrijeme ljubavi, Zar je voljeti grijeh, Molitva za tebe, More…, pjevala je publika zajedno sa Zorom, i teško je reći koja od pjesama (repertoar je bio sastavljen pretežito od svima nam dobro poznatih skladbi njenog supruga Joška Banova), zvučala bolje, dobila veći aplauz. Vrhunac je ipak bila, na bis, Bodulska balada legendarnog Vice Vukova (autora Ivice Bašića/klapa Trogir), snažna izvedba Zorice i vrsnih glazbenika Banov band-a. – Prvi puta sam ovdje. Split i Makarska su stvarno blizu, ali ne znamo što nam se sve u toj blizini događa. Ima tih prekrasnih prostora, a ljudi su jako kreativni. Ne mora sve biti klasična bina, dvorana, terasa itd. Ovo je upravo fantastično, kada ljudi u jednom ovakvom prirodnom ambijentu mogu napravit jedan mali teatar gdje se može događati svašta – od koncerata, predstava, izložbi i sl. I što je najvažnije – to ima publiku, i to, kako sam čula, traje već 11 godina! Ako Bog da voljela bih ponovo biti ovdje bar na, recimo, 15. obljetnicu. Jako je lijep osjećaj biti ovdje. Neka je domaća atmosfera, osjećala sam energiju publike -, kazala nam je Zorica Kondža, tijekom druženja nakon koncerta, ne skrivajući zadovoljstvo nastupom na sceni KkuTz –a.
Kakva bi to ka kultura bila bez bronzina? Pa nećemo valjda pustiti ljude da gladuju. Ka kulturni chef Vice Bušelić za ovu prigodu pripravio je izvrsnog pulastra na tučepski način (tingul od pivca), od kojega skoro niti koščica nije ostala. A Srida Sela nije utihnula sve do ranih jutarnjih sati. Otvorene konobe, domaćini otvorena srca i domaći glazbenici s pjesmom od vrata do vrata… jednostavno rečeno – izvanredno! Moramo na koncu posebno pohvaliti organizaciju i vrijedne volontere zahvaljujući kojima se već sat – dva nakon koncerta nije vidjelo da se tu išta dogodilo. Tek uredno složene stolice i prazna bina po srid Sride Sela – Moča.
