Ono što je do jučer bilo iskustvo kontakta s domorocem/domaćinom, preobrazilo se u bezočno cijeđenje didovine. Ono što je bilo živo iskustvo pomiješanosti s domaćim stanovništvom, pretvorilo se u konzumaciju bivših gradskih jezgri koje su sada sljuštene na tematski park. Ono što je izgledalo kao hipsterski bijeg od korporativno-kapitalističkog turizma, pretvorilo se u gramzivi sitnoposjednički kapitalizam. Ono što je počelo kao otkrivanje autentičnosti, pretvorilo se u beživotnu simulaciju identiteta.
Stoga bi dobro bilo da se sada, u času dramatične nebeske intervencije, unaprijed kaže: kad ovo prođe, nema povratka na staro.
Nema povratka nekontroliranoj apartmanizaciji u povijesnim jezgrama. Nema povratka na gradske centre bez funkcije centra. Nema povratka na neodrživi rast. Nema povratka na svijet u kojem je bilo unosnije 60 dana mijenjati lancune, nego čitavu godinu frizirati, prati auta, prodavati naočale ili zlato. Nema povratka na “ugostiteljstvo” restorana koji imaju 40 kvadrata interijera, ali preko političkih ili braniteljskih veza izbore golemi štekat, pa rade 100 dana u godini i nelojalno konkuriraju pravim ugostiteljima.
Nema povratka na teror sezonskih ugostitelja koji zimi ne rade, jer ih Mi ne zanimamo, ali zato ljeti otimaju naše trgove stolovima i stolicama. Sad smo – hvala Svevišnjem – samo Mi ostali. Jesmo li vam sad dobri? Jesmo? Tko vas šiša, seronje. Ili – nismo? Još bolje. Bolje bi bilo da zatvorite, jer nikad niste ni trebali postojati.
Stoga na neki način virusu možda trebamo biti zahvalni. Drugi put u trideset godina nebeski nam je “ministar turizma” poslao apokalipsu, da nas odvrati od provalije i svede na pravu mjeru. Da izbaci iz posla neke ljude koji u tom poslu nisu ni trebali biti. Da smežura investitorske apetite ka grabežu prostora. Da poneki ljudi razmisle. Da razmisle ima li smisla restoran koji ni ne računa da bi u njega ugazio itko domaći. Da razmisle je li zbilja bolje imati prazni apartman, ili u tom prostoru frizirati, prodavati zlatninu, držati obitelj podstanara?
Jednom – devedesetih – kataklizma nas je naučila pameti, iz nje smo izišli turistički pametniji. Možda je virus nova takva prilika: korizma nakon karnevala, dijeta nakon razvojnog obžderavanja. Možda. Nadajmo se. Jer inače smo nadrljali.
Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr
Foto: Pixabay