Da li je pisana ili izgovorena riječ bolja… gora… dublja… bolnija i mnogo svjetla, topline i tame u svemu tome.
Ponekad nas zabole oči gledajući učinjeno i učinjene, a češće slušana ili pisana riječ koja poput najoštrijeg noža zasiječe i dušu i misli.
I najgori kao i najbolji posjeduju – ovisno emocionalnu inteligenciju da mogu ove riječi uvesti u svoja razmišljanja.
Dugo se bavim izdavaštvom, uredništvom novina, za moju dušu puno pišem i izdajem, a moj kruh zarađujem biznisom u kojem riječ mora imati težinu…. Vjerujte da znam o čemu pišem.
Ljudi se pozivaju na prava slobode pisanja i govora – za mene nešto najvrijednije čovjeku dato.
Ne uzimati si pravo (sebe i svoga ega radi), ne daje pravo nikoga uvrijediti, poniziti ili prozivati, uzimajući znanje i prava koje mu ne pripada.
Poštovanje situacije zahtjeva časno ponašanje nemješanja i ne osuđivanja, što je vrlo teško ali ispravno.
Istina je vrlo čudna stvar – ona je samo jedna, a interpretacija ima stotine.
Jedna od mojih knjiga nosi naslov ‘Izgubljena istina’, koju na žalost doživljavam, pa skoro svaki dan stvarajući laži koje postaju ponavljanjem istina…
Lijepa je sloboda mišljenja, ali isto tako je ljepše i jače poštovanje znana i neznana…
Lako je donijeti odluku, lako je svašta izreći, ali čovjek mora znati da se učinjeno na može napraviti neučinjenim i da se sa time mora živjeti…
Život je življenje svaki dan 24 sata na dan, kako tko jer svi smo mi isti ili slični počeli koračanje na putu u ovo danas. Svi smo mi (većinu stvari) napravili sami ne zaboravljajući da su nam i drugi i dobro i zlo činili.
Svaki od nas bi trebao često pogledati iza sebe svjestan proživljena i ne zaboraviti da pred njim stoji i čeka ga puno toga neznana.
Jure Brekalo
Image by Gerd Altmann from Pixabay