Šibenčanin za kojega mnogi tvrde da je središnja osoba šibenskog humanističkog kruga 15. st. i jedna od najznačajnijih ličnosti kulturne povijesti čitavog naroda.
Juraj Šižgorić rodio se 1420. godine u gradu sv. Mihovila u plemićkoj obitelji, i najpoznatiji je starohrvatski pisac i pjesnik. Bio je svećenik s mnogim dužnostima, između ostalog, obavljao je i one biskupskog vikara, i to dvaput. Umro je 1509. g., a pokopan je u katedrali sv. Jakova. Posebno ističemo da je njegova „Knjiga elegija i pjesama“ (1477.) prva tiskana knjiga jednoga hrvatskog pisca. Povjesničari tvrde kako ova knjiga ima posebnu vrijednost jer se u njoj nalazi naša najljepša i najstarija domovinska elegija nastala u srednjem vijeku „Elegija o pustošenju šibenskog polja“.
Osim navedenog djela, izdvajamo još neka koja su od posebne važnosti. Šižgorićeva zbirka latinskih pjesama sastavljena je 1487. g. i posvećena šibenskom knezu Antoniju Calbu, a ostala je u rukopisu sve do 1962. g.
Inače, Šižgorićev opus obuhvaća i danas izgubljeno djelo „Ilirske poslovice“, koje je priredio zajedno sa šibenskim plemićem, Jakovom Naplavićem.
Dodajmo kako gradska knjižnica i osnovna škola u Šibeniku nose njegovo ime i prezime, pa je po svom humanističkom radu stao uz bok Jurja Dalmatinca, Nikole Firentinca te drugih umjetnika, znanstvenika, književnika, povjesničara koji su iza sebe ostavili bogati opus.
D. Šabić