Samo kada pročitate postavu benda za ovaj Concerto odmah vam bude sve jasno: Kaitner Z. Doka – vrhunski gitarist, producent, studijski i koncertni glazbenik i naše gore list; John O˘Hara – samo napisati Jethro Tull je dovoljno zar ne (?), njegova Hammond klavijatura je pojam u svijetu glazbe; Tanya O˘Callaghan – basistica Whitesnakea i svjetski priznata umjetnica na četiri žice i Bernhard Welz studijski i koncertni bubnjar koji je držao ritam mnogim velikanima i surađivao s najvećim svjetskim imenima poput Steve Lukathera, Suzi Quatro i većinom članova Deep Purplea. I naravno, veliki maestro na vokalu – jedini i neponovljivi Bruce Dickinson.
Uz to, Zagrebačka filharmonija pod vodstvom maestra Paul Manna – koji se smatra jednim od najboljih dirigenata svoje generacije, s nebrojenim nastupima širom svijeta.
Monumentalan završetak, goosebumps i osjećaj da sudjeluješ u nečem stvarno neponovljivom.
Naravno da smo tražili još i nisu se ni filharmoničari, ni Mann, ni bend dali dugo nagovarati. Uz uvodnu rečenicu „Nemojte raketnim pištolje zapaliti ovaj divni čajnik“ Doka je opalio valjda najpoznatiji rif u povijesti glazbe „Smoke on the water“.
Svi na nogama, svi pjevaju svi plješću svi uživaju. I više nas ništa nije moglo držati na našim sjedalicama. Ljudi su pohrlili ispred pozornice kao na „pravom“ koncertu i skakali i slikali i snimali.
Ovdje ću zaslužene rečenice posvetiti i Zagrebačkoj filharmoniji. Kakav skup vrhunskih muzičara, kakvo majstorstvo na svim razinama. Gudači, puhači, udaraljkaši, svi…
Cijeli članak možete pročitati na: soundguardian.com
Foto: Promo