Navršilo će se 160 godina od početka izgradnje Sueskog kanala. Projekt gradnje Sueskog kanala predstavljao je jedan od najvećih građevinskih pothvata u dotadašnjoj povijesti, a suvremenici su ga uspoređivali s gradnjom egipatskih piramida u Starom vijeku. Znači toga datuma daleke 1859. tadašnji biskup Albanije, apostolski vikar Egipatske Aleksandrije, posljednji apostolski vikar Bosne fra Paškal Vujčić pred nepreglednim mnoštvom, blagoslovio je početak radova na Sueskom kanalu kod Port Saida na sjeveru Egipta, te time otvorio radove na kanalu koji će u ono vrijeme pokrenuti svjetsku trgovinu, a Europu približiti Dalekom Istoku.
Biskup Paškal Vujčić jedan je od najznamenitijih Imoćana. Rođen je 3. travnja 1826. godine u Glavini Donjoj tik uz sam grad Imotski, mjestu gdje još i danas žive njegovi izdanci. Umro je tiho 17. ožujka 1888. godine u Imotskom, a 18.ožujka pokopan je u samoj imotskoj župnoj crkvi. O tom velikom sinu Imotskog i Imotske krajine poznati franjevac i povjesničar fra Vjeko Vrčić piše:
Život fra Paškala Vujčića vrlo je neobičan i vrlo raznolik. Imao je strica, župnika u Retkovcima u Slavoniji, koji ga je kao dječaka uzeo k sebi pa je tako završio osnovnu školu i gimnaziju u Vinkovcima. Tada stupa u Franjevački red, u Bosanskoj provinciji. U Mađarskoj je završio filozofiju, a u Veneciji teologiju gdje je i bio profesor bogoslovije. Fra Paškala je zanimala povijest i botanika, govorio je sedam jezika. Kao mlad svećenik u Veneciji upoznao se sa austrijskim nadvojvodom Maksimilijanom, bratom austrijskog cara Franje Josipa I, namjesnikom Venecijansko-lombardskog kraljevstva i koji ga je predložio za biskupa Albanije 1858. godine, a 1860. godine postavljen je za biskupa Aleksandrije te za papinskog pohoditelja središnje Afrike. Tamo se upoznao i sprijateljio s mnogim znamenitim osobama, među njima i s Ferdinandom de Lessepsom, graditeljem Sueskog kanala. Na tom grandioznom pothvatu biskup fra Paškal Vujčić zaposlio je tisuće Hrvata iz Hrvatskog primorja, Dalmacije i Zagore i pobrinuo se za njihove duhovne potrebe. Po Lessepsovoj želji on je i blagoslovio znameniti Sueski kanal. Fra Paškal Vujčić 1866. godine dolazi za biskupa u Bosnu u zadnjem desetljeću turske vlasti u Bosni te se za šesnaest godina njegova upravljanja podiglo četrdeset crkava, više od dvadeset škola i dva sirotišta. U rodni kraj u franjevački samostan u Imotskom vraća se 1886. godine gdje živi kao obični fratar dvije godine,a umro je u noći 17. ožujka 1888. godine. Pokopan je u samostansku grobnicu na groblju Gospe od Anđela u Imotskom te mu je podignut lijep mramorni spomenik koji se srušio od udarca groma. Gvardijan fra Vjeko Vrčić da bi približio lik tog znamenitog čovjeka Imoćanima na 75. godišnjicu fra Paškalove smrti 1963. godine prenio je njegove zemne ostatke u prostorije između samostana i crkve. 25. travnja. 1859. gradnja Sueskog kanala počinje u Port Saidu, na sjevernom kraju kanala, i povezana je s ogromnim poteškoćama. Sav materijal, alati, strojevi, ugljen, željezo, drvo, sve je trebalo dopremiti iz Europe. 1862. je od 1.800 deva u vlasništvu Kompanije njih čak 1.600 korišteno je svaki dan za dopremanje pitke vode za 25.000 radnika. Dnevni troškovi samo za dopremu vode bili su ogromni, tako da je bilo neophodno prvo sagraditi kanal za dopremu pitke vode. To je dovršeno krajem 1863. godine. Egipatski prihod od plovidbe Sueskim kanalom 2014. iznosio je 5,3 milijarde USD. Na otvaranju kanala 17. studenoga 1869.po želji ondašnjih vrlo utjecajnih Francuza u Egiptu trebao je blagosloviti sam fra Paškal Vujčić. No zbog obveza u pastoralnom radu u Bosni, taj čin obavio je još jedan Hrvat iz Dubrovnika, svećenik Ljudevit Ćurčija.
Ono što ističemo, kada je veliki Imoćanin biskup Paškal Vujčić u pitanju, jeste ogroman trud sada pokojnog fra Vjeke Vrčića da se njegovo ime i njegov pastoralni i humanitarni rad ne zaboravi. I dok je bio gvardijanom u Imotskom do kraja 1967.godine i dok je provodio umirovljeničke dane, pa sve do svoje smrti u franjevačkom samostanu svoga rodnog Imotskog, nije bilo trenutka kada ga nije spomenuo, bilo u svojim propovijedima, komunikacijama sa svojom subraćom, sa svojim sumještanima.
“Mi imamo mnogo velikih ljudi, intelektualaca različitih profila i zanimanja, veliki broj pastoralnih vođa, svećenika, ali vjerujte jedan je bio biskup Paškal Vujčić. Na dobro plaćen posao na Suezu doveo je tisuće Hrvata, od toga i veliki broj Imoćana. Izvrsno je govorio francuski, njemački, talijanski, mađarski, turski, arapski i albanski jezik. Otvarao je sirotišta, hranio gladne, otvorio je sjemenište u Bosni. Nosio je titule Pristupnika siela Papinskog, Počasni je građanin rimski, Vitez i ravnatelj svetog Groba u Jeruzalemu, Počasni predsjednik afrikanskog zavoda za Francusku, Član Katoličke akademije u Rimu, poslanik Svete Stolice za istočne obrede u Egiptu i Arabiji, Predgledaoc apostolski u Bosni, Poslanik i upravitelj u Poslanstvima Srednjoistočne Afrike u Nigeriji, naučitelj francuskih izaslanika u Africi, Vikar apostolski za Latine i još mnogo, mnogo velikih funkcija.Taj Imoćanin ne smije se zaboraviti, govorio je fra Vjeko.
Pa evo i mi toga Imoćana ne zaboravismo. Malo se o njemu do sada znalo, ali putem našeg Terracona sada će fra. Paškala Vujčića upoznati mnogi. Pa i pohvaliti se da su imali sunarodnjaka koji je blagoslovio početak radova na i danas kapitalnom svjetskom objektu Sueskom kanalu.
Tekst i fotografije: Braco Ćosić