Jesenje lišće u Sjevernoj Americi i Istočnoj Aziji ima drugačiju boju od lišća u Europi. U ovom području svijeta prevladavaju vatreno narančaste i crvene nijanse, dok je lišće u Europi okićeno zlatno-žutim bojama. Znanstvenici su otkrili razlog stvaranja žutih i narančastih listova, no nedavno su saznali kako vatrenu crvenu boju lišće stvara daleko teže nego što su isprva mislili. Neki stručnjaci vjeruju da se razlog skriva u klimatskim promjenama od prije 35 milijuna godina.
U to vrijeme, svijet su prekrivale guste šume tropskog drveća. Potom su uslijedile faze ledenih doba i velikih suša tijekom kojih je mnogo drveća postalo listopadno i počelo odbacivati lišće tijekom zime. Tada su, prema mišljenju znanstvenika, brojne vrste drveća započele i evolucijski proces proizvodnje crvenog jesenjeg lišća kako bi se obranili od insekata nametnika.
U Sjevernoj Americi i Istočnoj Aziji planinski lanci protežu se u smjeru jug-sjever, a u Europi istok-zapad. Zbog položaja jug-sjever, biljke i životinje su mogle pobjeći od klimatskih promjena, a s njima su migrirali i neprijateljski insekti. U Europi nije stvoreno zaštitno područje, pa su mnoge vrste drveća nestale, a s njima i insekti nametnici. Po završetku ledenih doba, preživjelo drveće u Europi nije se moralo boriti s nametnicima pa tako ni proizvoditi crveno lišće dok se drveće u Americi i Aziji na taj način nastavilo braniti i boriti za preživljavanje.
Lišće je tijekom proljeća i ljeta zeleno zbog pigmenta klorofila, potvrđuju stručnjaci. No, klorofil je osjetljiv na hladnoću pa se s dolaskom jeseni polako povlači, a narančaste i žute nijanse postaju dominantne. One su uvijek prisutne u lišću, no klorofil je dominantniji tijekom proljeća i ljeta. Crvenu boju listovima daje pigment antocijanin koji također boji i maline te rajčicu. Znanstvenici s Državnog sveučilišta Montana otkrili su da bi drveće bez antocijanina bilo puno osjetljivije na sunčevo zračenje. Zato bi korijenu lišće slalo i manje hranjivih tvari, pa stablo ne bi bilo otporno zimi.
Dakle, boja lišća služi kao zaštita od sunca. Znanstvenici također ističu kako zbog povećane razine ugljičnog diokisida (CO2), lišće dulje ostaje zeleno, duže je produktivno i više vremena treba kako bi skupilo hranu za zimu, no zato stablo može postati manje otporno zimi.
D. Šabić