Kasna jesen u Imotskoj krajini. Lišća na stablima, kao u proljeće, samo što je već požutjelo. Kažu ljudi, da je kiša pala u pravo vrijeme, a također da je toplo vrijeme potrajalo razmjerno dugo, te da zbog toga još ima lišća u gori. A mi smo malo pogledali imotsko Modro jezero u jedno jesenje vedro poslije podne i u noć osvijetljenu mjesečinom.
Kažu da fotografija može izreći više od tisuću riječi no vjerujte, i fotografija i tisuće riječi ne mogu opisati ljepotu koju u kasnu jesen pruža taj predivni spomenik prirode. To treba doći vidjeti, doživjeti i preživjeti ili umrijeti od ljepote.
Jezerska voda mirna poput ulja, sunce ga obasjava, a u toj čistoj i bistroj vodi zrcali se duša jezera, zrcale se njegove strme litice. Rekao bih čovjek, da je netko stavio ogromno veliko ogledalo na samu vodu. Predivno.
A tek noć u jezeru. Mjesec tiho kroz oblačiće propušta svoju svjetlost, dovoljnu da obasja hridine i vodu jezera. U daljini svjetla iz imotskih sela, uz jezero grada. Poput svjetla na božićnoj jelci. Uostalom, dragi čitatelji, gledajte i uživajte.
A tek ova treća fotografija gordog Biokova u smiraju još jednog sunčanog kasno jesenjeg dana. Gori prkosna planina, na svetom Juri plamen. Sunce svojim žarom pozdravlja Imotsku krajinu do novog dana, do neke nove predivne slike.
Više u kategoriji: Vijesti dopisnika
Piše: Braco Ćosić
