Jesen je jedno od četiri godišnja doba. Na sjevernoj polutki traje dio rujna (od 23.), cijeli listopad, studeni i dio prosinca (do 21.), a na južnoj Zemljinoj polutki dio ožujka, cijeli travanj, svibanj i dio lipnja. Na dan početka jeseni, takozvanu ravnodnevicu, koja obično počinje 23. rujna, dan i noć traju po 12 sati, pa postupno nakon tog datuma dani postaju za jednu minutu kraći od noći, a noći jednu minutu duže od dana. Postoje dva razdoblja u jesen: rana jesen traje od 23. rujna do kraja listopada (početkom studenog), a kasna jesen traje od početka studenog, sve do 21. prosinca.
Jesen donosi berbu plodova na većini biljka trajnica kao što su jabuke, kruške, šljive, grožđe… Isto tako na većini listopadnih stabala tijekom jeseni će otpasti svo lišće. Također tijekom jeseni životinje koje spavaju zimski san će finalizirati nakupljanje masnih naslaga i zaliha hrane koje će im omogućiti da prežive zimu. Jesenski dio godine donosi nam zanimljive običaje i tradiciju obrađivanja temlje,prikupljanja zimnice i namirnica i drugih aktivnosti.
Obrađivanje zemlje (sjetva i žetva)
Ako vremenske prilike dopuste, zemlju je najbolje orati u jesen jer se tada zemlja preko zime smrzne i usitni. Glavno i najvažnije oranje pada u proljeće i u jesen, a ore se ralom. U proljeće se zemlja tanjura ili freza te je tada spremna za sijanje i sađenje proljetnih kultura. Najčešće se sije kukuruz, pšenica i ječam, a u vrtovima se sadi krumpir i sve ostalo povrće po želji. Da bi žitarice uspijevale, potrebno ih je okopati ili špricati protiv korova. Pšenica i ječam su kulture koje dozore u lipnju dok kukuruz dozori u jesen. Da bi biljke na oranicama i vrtovima uspijevale, potrebno je svake godine gnojiti zemlju.
Sjetva
Da bi oranica bila spremna za sjetvu, najprije se mora izorati. Zatim se pšenica sije tako da se rukom razbacuje sjeme po polju. Kao kod oranja, tako se i kod sijanja drže neki posebni orački i sijački običaji, vjerovanja i vračanja. Gotovo u svim hrvatskim krajevima, sjetva završava brananjem tj. zavlačenjem s pomoću sprave koja ima dva osnovna tipa. Nije svuda uobičajeno da se iza sjetve i brananja poljem povlači velik drven valj (valjanje), no u nekim je hrvatskim krajevima to već dosta stara praksa.
Žetva
Kada pšenica dozori, počinje žetva. Pšenica se žanje srpovima i rade se snopovi. Snopovi se voze na dreš (dio vršalice) da se zrno odvoji od slame. Slama i čisto zrno voze se kući. Zrno se suši i čisti od pljeve. Slamu jede stoka.
Berba grožđa
Oko 29. rujna počinjale su prve berbe tj. oko Miholja (Sv. Mihovila). U prošlosti, kada nije bilo tehnologije ni strojeva, onaj tko je imao veliki vinograd trebao je više radne snage da mu pomogne u berbi. Uglavnom su to bili obitelj, rodbina, susjedi i dobri prijatelji. Na kola koja su vukli konji stavljale su se drvene bačve, a ne velike posude (kao danas) jer je to bilo praktičnije i lakše zbog loših putova kojima se dolazilo do vinograda. U vinogradu su se bačve punile horizontalno, zatvarale i stavljale u prirodni položaj. Kad se došlo kući, u podrumu su se bačve otvarale, a grožđe se mljelo u velike posude. Ostavljalo se da kipi par dana te se zatim prešalo. Poslije prešanja grožđe se vraćalo u bačve da do kraja otkipi i pretvori se u vino. Grožđe iz mošta tijekom procesa kipljenja pretvara se u alkohol. Berba grožđa bila je jedan oblik svečanosti. Žene su pekle kolače, gibanice, orahnjače… Danas konje, a i čovjeka, zamjenjuju traktori, odnosno strojevi. Strojevi danas također sudjeluju i pomažu u procesu proizvodnje vina pa je njegova kvaliteta porasla.
Trganje i lupitva kukuruza
Lupitva je skidanje ( komušanje) obelinja s klipova kukuruza. Navečer, poslije večere i kad je završio sav vanjski posao, kukuruz bi se lupio. Kod imućnijih gazdi, zbog veće količine kukuruza, bilo bi više radnika. Posjedali bi na hrpe kukuruza ili u obelinje te uz međusobne šale, pošalice, dobacivanja ili pjesmu lupili kukuruz.
Čehanje perja
Kad bi se u kasnu jesen i početkom zime završili svi poljoprivredni poslovi, a noći postojale sve duže, bilo je vrijeme čehanje perja. Cijele godine bi se skpljalo perje prilikom klanja životinja ( posebno gušće i pačje perje ) i spremalo bi se u platnene vreće. Čehanje perja bilo bi nakon večere kada bi se žene prema dogovoru okupile u hiži. U hiži je obično bio dugi stol i klupe oko njega. Gazdarica bi stavila perje u rešeto i na stol, a žene bi posjedale oko stola i čehale. Štrcle su se bacale ispod stola, a čehano perje u novi jastuk. Tijekom čehanja žene su razgovarale o svemu i svačemu, a nije nedostajalo ni pjesme ni šale ni viceva. Na čehanje perja za ženama bi došli muževi, a za curama dečki, ali oni nisu čehali perje već su sjedili za posebnim stolom, razgovarali o važnim stvarima i polako pijuckali. Na čehanju perja našao bi se i neki tamburaš ili harmonikaš pa bi večer završila i plesom. Ako nebi bilo nikakvog instrumenta sviralo bi se na češlj ili na usnu harmoniku. Kada bi se kod jedne hiže isčehalo svo perje, zadnju bi večer bio likof. Tu večer gazdarica bi spekla orehnjaču ili buhtle, skuhala vina s klinčekom i obavezno se pjevalo. Naredne večeri čehanja perja bi se nastavila u drugoj hiži te tako redom kroz cijelu zimu dok svi nebi isčehali perje.
Pripremanje ogrjeva za zimu
Priprema ogrjeva za zimu počinje početkom proljeća, nastavlja se jačim intenzitetom i kroz jesen i završava početkom zime. Mnogi imaju svoju šumu pa su fizički dodatno aktivni na pripremanju ogrijeva. Primjerice u općini Dubravica gotovo svaka obitelj ima svoju šumu iz koje doprema drva za zimu. Po drva ide muški dio obitelji. Prvo se pretražuje šuma i ako se nađu drva koja su polomljena, prvo se ruše ta drva. Zatim se drva ručnom ili motornom pilom režu na manje dijelove, stavljaju na prikolicu i odvoze kući. Doma se sijeku sjekirom i spremaju u spremišta.
Priprema zimnice
Zimnica se može raditi od krastavaca, paprike, mahuna, zelja…
Recept za zimnicu od krastavaca: Krastavci se moraju dobro oprati, a za to se vrijeme pripreme staklenke. Stave se u pećnicu da se dobro zagriju. Zatim se kuhaju ocat i voda u omjeru 8 : 2. Kada zakipi, u ocat se stave krastavci i poklope se na 15 minuta. Krastavci se izvade i stavljaju u staklenke. Tada se zaliju vrućim octom, stavi se kopar te se zatvore poklopcem.
Priprema mliječnih proizvoda
U prošlosti je gotovo svaka obitelj uzgajala krave. One su služile za obrađivanje zemlje i za prijevoz tereta, a ponajviše radi proizvodnje mlijeka. Nekad su pasle po livadama i pašnjacima, a danas se uzgajaju u stajama. Mlijeko se prerađivalo u sir, vrhnje i maslac. Višak mliječnih proizvoda žene su nosile na prodaju – višak mlijeka na kuntu, a mliječne proizvode na tržnicu.
Jesen kuca na vrata, pripremite se, za mnoge na najromantičniji dio godine!
Više u kategoriji: Život, Obrazovanje
D. Šabić, mag. nov.