Izložba „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu”već treću godinu zaredom gostuje u Muzeju grada Trogira.
„Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu” naziv je izložbe koja se otvara danas u trogiru. naime ove godine svoje radove od 13. srpnja do 4. kolovoza izlaže Anto Mamuša. Otvaranje izložbe održat će se večeras, 13. srpnja u 19:30, u atriju Muzeja grada Trogira.
U programu će sudjelovati Fani Celio Cega, ravnateljica Muzeja grada Trogira, Ksenija Abramović, direktorica Galerije Laudato, Ante Stipčić, gradonačelnik Trogira, Stanko Špoljarić, likovni kritičar te sam autor. Izložbu će otvoriti o. Anto Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije. U glazbenom dijelu nastupit će klapa Okruk, pod vodstvom Vinka Buble.
Anto Mamuša rođen je u Bučićima u Bosni i Hercegovini 1956. godine. Diplomirao je slikarstvo na ALU u Sarajevu. Jedan je od utemeljitelja Udruge likovnih stvaratelja Lašvanske doline i njezin je predsjednik. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
IZ PREDGOVORA IZLOŽBE „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu”
Autor ovogodišnje izložbe je Anto Mamuša, umjetnik zanimljiva opusa sakralne tematike koji živi i stvara u Bosni i Hercegovini te je kao takav, svjestan Božjega dara svetaca i blaženika koje smo kao narod primili, čimbenik jedinstva hrvatskoga naroda u toj zemlji. Prikazivati likove svetaca zahtjevan je, ali i privlačan zadatak za umjetnika i vjernika, s rasponima interpretacije od reprezentativnog do intimističkog. Zasigurno niti Mamuša, što ne mora biti vidljivo u samim umjetničkim značajkama pojedinih ostvarenja, nema isti odnos u dijalogu sa svim osobama uzdignutih na čast oltara, već ima svoje iskre bliskosti, upravo poistovjećenja u dodiru neba i zemlje, tako da su sveci istovremeno u slavi transcendentalnog i hodaju s nama kalom zemaljskom.
Umjetnički je čin za Mamušu ujedno i molitva, postojana ne samo u prikazima tema kršćanske ikonografije, već i u prepoznavanju Kristova lika u svetosti čovjekova lica. Mamuša u tim ljudima prepoznaje život u vječnosti, slikajući ih našim vremenitim mogućnostima. U prvom redu, darom svojega talenta, upisanoga u osebujnost vlastita rukopisa, u stvarnost slike, prenesena bojom. Po svojemu senzibilitetu Mamuša je slikar kolorističke vokacije, otvorene palete prožete svjetlom. U ravnoteži čvrstoga i čitkog poteza te slobodnije gestualnosti osmišljene su kompozicije kojima figure različito postavlja u prostoru. Time je postignuta likovna dinamičnost ove svete galerije, sa skladnim pomacima i ikonografskim atributima karakterističnima za osobe u žarištu vjere, s licima blagosti i odlučnosti, s preciznim portretnim crtama (kada su lica poznata) te figurama u prostoru definiranih centralnom, simetričnom osi ili položenih u polje slike napetošću dijagonale. Mamuša rijetko radi kompletnu figuru jer mu je poprsje lika dostatno za puninu prikaza. S plohama boje pravilne ritmizacije ili bujicom oblika nejednake zasićenosti boje, sve do prozračnosti njegovanosti tonskog, kontrastima palete raste dramaturgija scene tako da se portreti doimaju kao scene složenoga scenarija.
„Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu”
Uz vrijednosti kromatskog, smislena jezgra njegovih slika leži u ozračju emotivnoga, u sabranoj pobožnosti, prepjevu unutrašnjih raspoloženja. Sveci su osobe meditacije i radosti srca što rezultira ozarenošću lica, stanjem sinteze trenutka i trajanja koje Mamuša u treptaju forme unosi u djela. To je ona neuhvatljiva, jedva vidljiva izglednost, govor duše koji nadilazi značenje narativnog. I sama aureola, blistavost simboličnoga i nebeskog svjetla, pripada toj neopisivosti koja se kod Mamuše naslućuje i u zatvorenoj geometričnosti kružnoga te u otvorenosti širenja do granica slikarskoga kadra Anto Mamuša osmislio je i naslikao poznate, reklo bi se popularne, hrvatske svece i blaženike. Tome slijedu pripadaju i Nikola Tavelić, Marko Križevčanin, Leopold Mandić te blaženici Augustin Kažotić, Ozana Kotorska, Gracija iz Mula te nedavnom beatifikacijom od sv. Ivana Pavla II. nebom proslavljeni Alojzije Stepinac, Ivan Merz i Marija Propetog Isusa Petković. Drinske su mučenice, pet blaženica,prikazane okupljene oko Kristova lika. Križ je integriran i u neke portrete te je vodilja i polazište čitave izložbe. Posebnu je pažnju, što je bilo i očekivano, Mamuša dao slugama Božjim povezanima s Bosnom i Hercegovinom. Travničkom gimnazijalcu Petru Barbariću, prvom nadbiskupu obnovljene Vrhbosanske nadbiskupije Josipu Stadleru, misionaru u Indiji i isusovcu Anti Gabriću te ispovjedniku i karmelićaninu Gerardu Stantiću.
U petnaestak ostvarenja ove izložbe Mamuša se potvrdio kao slikar neosporne vještine i istinskoga umjetničkog nadahnuća s idealima kojima se ljudsko obogaćuje duhovnim. Progovarajući i kroz Mamuševa umjetnička djela, sveci su snažan i dostojanstven putokaz kršćanskim uvjerenjima mnogih te pomoć i nada u životnim dvojbama.
Stanko Špoljarić, likovni kritičar
Izložba će u Muzeju grada Trogira biti otvorena do 4. kolovoza 2016. godine.