Apolitični

Iz intervjua s Ivanom Listešom: U svijetu umjetnosti možemo biti različita ministarstva, ali smo ista država

Nedavno je u Solinu otvorena izložba slika akademskoga umjetnika Ivana Listeša koja je pobudila pozornost Solinjana i prijatelja kulture u Teatrinu Gradske knjižnice Solin.

Izložbu je otvorio autor postava i predgovora kataloga izložbe, Hrvoje Marko Peruzović, a nama je ovo bio povod za postaviti nekoliko pitanja samom autoru koji je bio raspoložen, ali i zahvalan što smo omogućili medijski prostor za njegovu umjetnost i kreativnost.
Gospodine Listeš, kada su se kod Vas pojavila razmišljanja da bi ste trebali baviti umjetnošću i likovnim kreacijama?

Poziv za likovne kreacije se doslovno pojavio od kada sam prohodao, tada je ujedno nastala i prva likovna cenzura sa strane mojih roditelja jer su prepiturali moje šare po zidovima stana. Razmišljanja kako se baviti slikarstvom i umjetnošću počela su već od predškolske dobi. Kako napreduje odrastanje, tako raste i razmišljanje. Međutim, prije i nakon završene Umjetničke akademije 2008 g. u Splitu to razmišljanje i bavljenje umjetnošću, likovnim kreacijama postaje načinom života.
Umjetnici žive svoj život, on je ispunjen osjećajima i predanim radom za umjetnošću. Može li se u ovo novije vrijeme živjeti pristojno od takvog rada i kakva su Vaša razmišlja o tome?

Novo vrijeme nosi nove prilike. Umjetničko djelo mora zauzeti i imati svoje mjesto na tom velikom tržištu. Od tog istog tržišta se može živjeti i mora mu se prilagoditi stvarnom cijenom. Naravno, osobno sam uvijek borac protiv mešetaranja i prostituiranja s umjetnošću. Likovni jezik je univerzalni, našem čovjeku je lakše čitati taj jezik, konkretno u mom slikarstvu, ali kad primate mailove od stranaca koji su vidjeli, razumjeli i doživjeli moje slike potpuno isto kao i taj naš čovjek, rezultat toga je onda da se moje slike nalaze u privatnim kolekcijama diljem EU, Amerike, Australije, Japana, Kine. Priznajem da me većina istih još uvijek kontaktira i interesira se za moj daljnji rad. Ima jedna zanimljiva priča iz Engleske, ali o tom slučaju nekom drugom prilikom.

Gdje ste do sada izlagali svoje radove i kakva su Vam iskustva?
Izlagao sam na dosta skupnih izložbi u domovini i inozemstvu. Morat ću napraviti inventuru svih tih skupnih izložbi. Samostalno sam počeo izlagati od 2007,, dok sam još bio student, a ovo mi je trenutno dvanaesta samostalna izložba. Mnogi se moji radovi nalaze u javnim prostorima; hotelima, državnim institucijama i uredima, crkvama… Također sam sudjelovao u više umjetničkih radionica, performansa, događaja, pa su čak neko vrijeme postojale i glazbene avanture, hahahaha.
Koje su Vam inspiracije i kakve motive pretačete u svoje slike, zapravo, u koju vrstu likovnjaka Vi pripadate?
Do sada je postajalo više faza mog slikarstva i umjetničkog djelovanja. Jedna je nepresušna inspiracija, a to je Dalmacija. Dalmaciju, htjeli ili ne, mora se živjeti, a kad je živite onda je normalno da se ona i odrazi na moje slikarstvo. Bio sam šokiran kad sam negdje pročitao podatak da je Hrvatska na čelu s Dalmacijom 2013. bila najveći izvoznik zlata u Europi, a nemamo prirodne resurse zlata! To me inspiriralo naslikati sliku Zlatni peristil, doslovno sam naslikao nalijevanje zlatne terace na peristilu I mislim da to ne treba dodatno pojašnjavati. Trenutno se bavim jednim nadrealizmom gdje sam Dalmaciju odveo u svemir gdje i pripada toj vječnosti i beskonačnosti. Osobna dužnost mi je kroz svoje radove upozoravati na određene probleme kao što je to npr., pitanje tovara. Riječ je o životinji koja je dio ovog prostora, a na rubu je izumiranja. Još ćemo u skoroj budućnosti ići na Maksimir vidjeti živog tovara. Kao likovnjak ne pripadam vrsti, nego zajednici, ustvari velikoj umjetničkoj obitelji. U svijetu umjetnosti možemo biti različita ministarstva, ali smo ista država.
Pretpostavljam kako imate i neke svoje planove u svezi Vašeg umjetničkog djelovanja…?
Planovi i projekti uvijek postoje i većina ih se realizira. Trenutno radim na jednom projektu gdje je slikarstvo u korelaciji s planinarenjem. Izuzetno zahtjevan i konceptualno dobro osmišljen pothvat o kojem će javnost tek biti upoznata. U tom projektu neću biti sam, sudjelovat će veći broj kolegica i kolega. Poznat je moj stav da je lako prezentirati umjetnost na već uhodanim lokacijama, izazov je umjetnost pomaknuti u neke manje pristupačne dijelove, sela, gradove, vrhove.
Kako ste zadovoljni s ovom najnovijom solinskom izložbom i gdje ćemo Vas, zahvaljujući vašim slikama, vidjeti do kraja godine?

S izložbom u solinskom Teatrinu sam iznenađujuće zadovoljan. Izložio sam jedanaest radova nastalih kroz 2015. i 2016. godinu. Što se tiče samostalnih izložbi, za ovu godinu je gotovo. Do kraja godine sudjelovat ću još u par skupnih izložbi i onda kreće razdoblje jednog novog stvaranja, istraživanja koje se bitno naslanja na ovaj zadnji ciklus, ali ipak s novim iznenađenjima.

Gospodine Listeš, zahvaljujem na razgovoru i želimo Vam uspješne promocije i izložbe kako bi vaši uradci dopru do mnogih.

Zahvaljujem i vama, Denis, što ste mi omogućili u vašem cijenjenom mediju iskazati nekoliko riječi o meni i planovima moga rada.

Foto: Ivan Listeš