Kroz Italiju do Tunisa
Nakon uspješnog predstavljanja na štandu Akrapoviča u Garmischu na najvećem moto party za BMW motorkotače ja i moja supruga se nalazimo u Nizozemskoj točnije u Amsterdamu.
Nakon četiri dana obilaska Amsterdama sa našim domaćinom Aljošom , Ivana i ja samo se zaželjeli avanture, a najbliže sta se može nazvati kakvom takvom avanturom je daleko 3.500 km od Amsterdama a to je Tunis u Africi pa krenimo….
Krenuli smo rano ujutro iz Amsterdama u Zagreb i tom prilikom u jednom danu prešli 1.350 km za 15 sati vožnje. U Zagrebu nas je dočekao nas domaćin Boris Blažičko , a razlog dolaska u Zagreb je bio taj sto nam je nas prijatelj Vinko Šago dogovorio sastanak sa gospodinom Ivicom Zebićem po pitanju sponzorskih kaciga.
Tako smo Ivana i ja ujutro stigli do gospodina Zebica na sastanak i ukratko sam mu prezentirao sto sam sve napravio u zadnjih 3 godine i 6 mjeseci. Kad je čovjek vidio da sam u tako malom roku prešao 165.000 km na 3 kontinenta pitao je sto može napraviti za nas. Tražio sam popust za dvije nove kacige , za Ivanu i mene jer se spremamo za put u Afriku tj. Tunis. ” ok , a kada krećete na put za Afriku ” upitao je Zebić ” pa čim kupimo kacige mi krećemo ” , ” pa vi se šalite ” nasmijao se Zebić ali na izrazu mog lica vidio je da smo ozbiljni, a Ivanino pogledavanje na svoj sat mu je govorilo da jer već kasnio jer je htjela sto prije vidjeti Veneciju.
Zebić napokon progovara ” ok ja vam poklanjam besplatno obje kacige, drago mi je da vam mogu pomoći , ovo sto vi radite je iznimno i puno mi pozdravite Šagu ”
Kratko smo izabrali kacige, naravno bijele boje radi vožnje kroz pustinju gdje nas čekaju velike vrućine, pozdravili se sa našim sponzorom, napokon ubacili u prvu i gas , pravac Venecija.
Bez problema smo od odvozili tu destinaciju od 400 km i našli smještaj prije same Venecije, nekakav motel uz cestu koji košta samo 50€ za nas dvoje. Imamo sobu ali su wc-evi zajednički. Jako je čisto i uredno osim sto je motel uz samu cestu pa se stalno čuju vozila kako prolaze , a kada prođe kamion i stakla podrhtavanju. Međutim to nam ništa ne smeta jer svakodnevno slušamo glazbu iz Akrapoviča koja je preko 110 decibela. Jučer nakon 15 sati vožnje, Ivana a ni ja nismo ništa čuli još par sati nakon , tako da je ova buka sad melem za naše usi.
Venecija inače kako je još zovu grad romantike je jednostavno predivna. Ivana i ja se cesto ljeti zaletimo do nje jer je samo 600 km udaljena od Splita. Dovoljno je da krenete u petak nakon posla oko 15h i tamo ste već oko 21 sat, subotu imate vremena da cijeli dan šetate po gradu i u nedjelju se vratite kući po komodu.
O Veneciji se vise manje sve zna evo možda da izdvojim neke zanimljivosti.
Cijeli grad je spojen sa kopnom mostom dugim 3.600 m , a cijeli grad se nalazi na 118 manjih otoka u močvarnoj venecijanskoj laguni. Zbog toga umjesto ulica grad presijeca 150 kanala preko kojih je izgrađeno mnoštvo mostova točnije njih 417,od čega je njih 72 privatno vlasništvo.
U povijesti je bio središte Mletačke Republike kada je bio poznat i kao ” grad vode, svjetlosti i mostova ” , ” presvijetla kraljica Jadrana ”
U općini Veneciji živi 272.000 stanovnika , od čega njih 62.000 živi u povijesnom središtu grada , a njih 176.000 na čvrstom tlu tj. kopnu.
U gradu ima 350 gondola i cijene za romantičnu vožnju u njima su od 100€ pa sve do 200€, za nas budžet ipak malo previše tako da ovaj put nismo uživali u vožnji gondolom.
Posjetili smo zanimljivosti poput ; Bazilike svetog Marka, trga svetog Marka, most uzdaha i most Rialto.
U Veneciji smo se zadržali 2 dana uživali u njenoj ljepoti arhitekture i odličnim tjesteninama, te smo krenuli dalje prema Rimu. Ujutro nas je probudila velika kiša, navukli smo kišna odijela i krenuli prema našem novom odredištu.
Uključili smo se na autoput ” del sole ” i bez problema po kiši odvozili 550 km. Čim uđete u Rim trebate početi voziti po njihovim pravilima, a to je da se morate gurati i voziti agresivnije, ne mislim pri tome na brzinu nego na ubacivanje i borbu za svoje mjesto u svojoj traci. Rimljani nerijetko od ceste sa tri trake naprave pet traka i ako vozite pristojno i po pravilima , nema mjesta za vas na toj cesti, odmah ce vas izgurati, jako jako su nedisciplinirani vozači što može biti opasno za neiskusne vozače motora.
Dosta smo se namučili dok nismo našli prikladan smještaj, nakon 5 pokušaja našao sam smještaj po cijeni od 100€ po danu, startna cijena je bila 160€ pa je cjenjkanje napravilo dobru uštedu s obzirom da planiramo ostati 2 dana u Rimu.
Svim motoristima koji idu u posjet Rimu pa i svim gradovima u Italiji , pogotovo na jugu Italije preporučio bih smještaj sa garažom za motor, jer postoji velika vjerojatnost ne samo da vam nestanu neke stvari sam motora, nego i sam motor.
Rim;
Meni je ovo osobno 4 put da sam u Rimu i svaki put mi je sve draži. Posto je Ivani ovo prvi put potrudio sam se da sto vise vidi. Prvo smo posjetili koloseuma, zatim Vatikan.
Obišli smo baziliku svetog Petra, posjetili grob pape Ivana Pavla 2. Njegov je grob pod velikim osiguranjem i tamo je zabranjeno bilo kakvo snimanje ili fotografiranje. Pokušali smo ići na kupolu , ali smo odustali iz jednostavnog razloga , a to je bila nenormalna gužva.
Nakon Vatikana smo obišli najveću baroknu fontanu u gradu, predivnu Fontanu di Trevi.
Usred fontane se nalazi predivna skulptura boga Neptuna vladara mora , a sa boka se nalaze Tritoni njegovi sinovi. Nakon fontane prošetali smo do trga Španjolske gdje smo posjetili Španjolske stube koje su najpoznatije otvorena stubišta na svijetu.
Dosta smo se našetali po Rimu i stvarno čovjek tamo ima i sta vidjeti. Sto se tiče hrane cijene po restoranima su jako slične kao i kod nas, tako da ćete carbonaru platiti 8-10 € međutim usluga nije kao kod nas. Osoblje su većinom , Marokanci, Albanci ili Kinezi, uređenja restorana je daleko lošije od naših, a svakom se wc nalazi ili u podrumu ili tri kata ispod zemlje. Naravno da postoji i jako luksuznih restorana ali ja pričam o restoranima koji su standardni uobičajni restorani.
Nakon lijepog provoda u Rimu naša slijedeća destinacija je Palermo koji je cca 1000 km daleko.
Cijelim putem točnije 12 sati nas je prala jaka kiša, prolom oblaka i krupa. Poslije Napolija smo prelazili velika planinska područje na cca 1000 metara nadmorske visine i tu je bilo jako hladno.
Došli smo u mjesto Vila san Giovani gdje smo se ukrcali za Siciliju. Cijelu Siciliju smo prošli po mraku i kiši u Palermo smo stigli tek oko 23h.
Cijeli Palermo je bio potopljen od velike kiše, kako je bio mrak i padala je velika kiša , kretao sam se prema trajektnoj luci i odjednom sam primijetio kako je motor odjednom počeo sporije da ide. Nisam ni skužio da sam ušao u ulicu koja je bila potpuno potopljena. Sva sreća da sam se na vrijeme zaustavio prije nego sto mi je voda ušla kroz usis zraka u mašinu. Nekako sam se okrenuo i pomoću navigacije tražio sto više mjesto kako ne bi poplavili.
Šahte su bile posvuda izbijene i iz otvora je izlazila voda, čuo se i miris kanalizacije.
Napokon na jednoj uzvisini smo pronašli benzinsku stanicu gdje samo parkirali motor i sklonili se od kiše. Ali ni to nije bilo zadugo i ta benzinska je pomalo počela tonuti, voda je svugdje oko nje navirala kao i unutar same prodavaonice. Ponovno smo sjeli na motor i pomalo pazeći da ne upadnemo u rupu gdje nije bilo šahti tražili mjesto na uzvisini. Krajičkom oka sam vidio kako se otvaraju ogradna vrata od nekakvog parkinga od jedne zgrada, jer je upravo iz tog parkinga izlazilo vozilo. Iskoristio sam tu situaciju ušao u čuvani parking, vrata su se iza nas zatvorila i mi smo se smjestili ispod jednog balkona te zgrade. Tu smo se presvukli, stavili robu da se suši i malo da se odmorimo. Oko 03h napokon je prestala kiša, ali nismo mogli napustiti parking jer su vrata zatvorena. Napokon oko 05:20 netko od stanara zgrade je sjeo u auto i mi smo odmah iza njega uspjela izaći sa tog parkinga.
Nismo htjeli plaćati hotel za samo 3 sata jer u 8:00 nas puštaju u trajektnu luku gdje ćemo se ukrcati za Tunis. Našli smo nekakvu pekaru-kafić u koju smo doručkovali i malo ubili oko do 08. Ujutro smo bili prvi na redu u trajektnoj luci jer smo jedva čekali tih osam sati.
Dok smo vozili prema trajektnoj luci primijetio sam da fali puno šahti, vode još ima po ulicama ali se dosta povukla, naišli smo i na par vozila kojima su doslovno kola iščupana jer su upali u rupe od šahti.
Riješili smo papirologiju kupili karte za 2 osobe i motor za 172€ bez kabine. Neki će misliti da je to skupo a kad pogledate da je povratna karta za Split – Supetar za dvije osobe i auto 50€ , a voziš se dva puta po 45 min , karta za Tunis i nije bas skupa.
Ovaj brod vozi do Afrike 10 sati, snašli smo se za spavanje, našli smo jedan separe i zaspali kao klade, bili smo mrtvi umorni i tako smo lipo utonuli u san. Nakon ovih kiša i hladnoće bas smo se zaželjeli pustinjske vrućine i njenog jakog sunca.
