Apolitični

Istražili smo može li se u Hrvatskoj ulagati u umjetnine i koliko vam novca treba

Tradicionalan su oblik investiranja u svijetu, njihova se vrijednost ili održava ili raste, a svoju otpornost pokazale su u krizama, pa ih ulagači jako vole. Premda ulaganje u umjetnine u inozemstvu nije rijetkost, u Hrvatskoj je situacija ipak drugačija, a tržište je maleno i u povojima, pa i prilično netransparentno, tvrde nam stručnjaci

U pandemijskoj 2021. godini, koju je obilježila gospodarska neizvjesnost, mnogi su, umjesto u dionice i nekretnine, odlučili uložiti u umjetnost. Prema DollarSproutu, umjetnost donosi povrat ulaganja u prosjeku od sedam posto, a kako na nju ne utječu promjene na burzama, predstavlja puno stabilnije ulaganje.

Trendove na tržištu umjetnina uglavnom pokreću potrošači, a kolekcionari, galerije i aukcijske kuće oblikuju ono što će postati sljedeća velika stvar. No iako je otporno na krize, ako je riječ o neuređenom tržištu, građani će radije uložiti u nekretninu nego u umjetnine.

Takva je situacija i u Hrvatskoj, u kojoj umjetničko tržište nije formirano, kaže Feđa Gavrilović, mladi povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i voditelj zagrebačke Galerije Forum u Teslinoj ulici. Pojašnjava nam da glavni razlog leži u tome što zakoni nisu skloni davanju vidljivih olakšica za ulaganje u umjetnost svih vrsta, pa samim time i kolekcionarstvo.

‘Imamo i apsurdnu situaciju da filantrop koji plaća nagradu za mlade umjetnike na Salonu mladih i Bijenalu slikarstva na nju mora platiti porez. Nadalje, kako kaže jedan moj prijatelj, veliki hrvatski investitor – tržište je skup informiranih ljudi koji donose racionalne odluke. Hrvatsko tržište umjetnina, posebno živućih autora, nažalost je skup partikularno i selektivno informiranih ljudi koji donose emotivne odluke. Možemo reći da odluke na bilo kojem umjetničkom tržištu ovise o emocijama. No ono što ovdje vidim kao problem to je da su odluke utemeljene uglavnom na osobnim odnosima mreži akademskih autoriteta, a manje na promatranju svjetskih trendova ili aktualnih ličnosti specifičnog izričaja. Neka ravnoteža tih faktora rezultirala bi većom inkluzivnošću i raznolikošću umjetničke scene, pa i tržišta koje bi se trebalo roditi iz te scene. Ali mislim da je poticajan zakonski okvir ono prvo i osnovno na čemu moramo raditi’, ističe Gavrilović.

Cijeli članak možete pročitati na: tportal.hr

Foto: Pixabay