Apolitični

Istanbul – posljednja postaja Orient Expressa

U vrijeme kada je jedna popularna turska serija „1001 noć‟ obuzela sve hrvatske gledatelje, pružila mi se prilika posjetiti Tursku, točnije Istanbul gdje sam otkrila svijet neopisivo blizak, a ipak toliko različit mom vlastitome.
Istanbul je grad suprotnosti, ondje se nalaze mnoge od najpoznatijih i najimpresivnijih znamenitosti, dok drugo lice krije moderne nebodere, trgovačke centre i luksuzne avenije. Isprepleće se moderan i tradicionalan način života, pa možete vidjeti skroz pokrivene žene, ali i moderno obučene djevojke, doživjeti buku na ulicama od uličnih prodavača, ali i uživati u tišini u parkovima pored džamija.

U Istanbulu se nalazi poznata Aja Sofija ili crkva Svete mudrosti, prvotno sagrađena kao crkva, zatim prenamijenjena u džamiju te na kraju muzej. Ova građevina predstavlja remek djelo bizantske arhitekture i umjetnosti uopće, nekoć najveća crkva u Bizantskom carstvu. Izgrađena je u samo pet godina i jedno je od najvećih graditeljskih dostignuća u povijesti čovječanstva.
Zadivljujući prizor pruža također Plava džamija s karakterističnim kaskadnim kupolama i šest minareta.
Na ulazu se obvezno morate izuti i prekriti šalom, a onda ulazite u jednu od zasigurno najljepših džamija na svijetu, ukrašenu predivnim ukrasima po zidovima i stropovima. Plava džamija se tako zove zbog boje njenih unutarnjih zidova, a također je jedinstvena i zbog šest minareta, budući da su džamije u to doba imale najviše četiri.
Gradnja je počela 1609. godine kada je osmanski sultan Ahmet I. odlučio nadmašiti ljepotu Aja Sofije. Imenovao je carskog arhitekta Sedefhara Mehmeta Agu za predvodnika projekta i sami proces je trajao sedam godina, a sultan Ahmet I. preminuo je godinu dana nakon njenog završetka, u 28. godini života.

Posjet palači Topkapi Saraj je nezaboravno iskustvo. Riječ je o palači sagrađenoj po naredbi sultana Mehmeda II. To je izvanredan primjer osmanske arhitekture gdje se nalaze vrijedni primjerci carskog namještaja, porculana, odjeće, oružja, iluminiranih rukopisa, freski i nakita.
Palača ima četiri glavna dvorišta sa stotinu prostorija i mnogo manjih građevina poput džamije, bolnice, pekare i kovačnice. Ipak, samo određene prostorije su otvorene za javnost.
No, kada su uspostavljeni dobri odnosi s Europljanima,izgrađena je nova palača u europskom stilu, tj. Palača Dolmabahçe koja postaje središte Osmanskog Carstva. Specifična je i samim položajem, jer se nalazi na europskoj strani grada, čime se htjela iskazati naklonost Europi.
Istanbul je grad koji se nalazi na južnom Bosporu. To je grad na dva kontinenta, zapadni je dio u Europi, dok je istočni u Aziji.
Poseban je doživljaj voziti se brodom po Bosporu (tjesnac koji razdvaja Europu i Aziju) te uživati u pogledu na očaravajuće palače, tvrđave i raskošne vile.
No, malo o ugođaju koji vlada ulicama Istanbula. Prije svega, trebate „čuvati‟ glavu ako kanite prijeći cestu, jer ondje vlada pravi prometni kaos, nitko se ne osvrće na semafore, čak i kada je vama zeleno (za prijeći cestu), vozači trube i viču za vama, sreća, pa ne razumijete što.

Mnogima je kupovina najvažnija na putovanju, pa nemojte zaobići tzv. Grand Bazaar, i upamtite da ga je lakše naći nego iz njega izaći. To je najveća natkrivena tržnica u Turskoj, raj za sve šopingholičare. Možete vidjeti bogate ponude turskih tepiha, odjeće, nakita, servise za kavu i čaj i mnoštvo začina, a cjenkanje je obvezno!
Među najdojmljivijim mjestima je zasigurno Egipatska tržnica, tj. tržnica začinima, u oblika slova L, a sastoji se od bezbroj trgovina punih začina, čajeva, mirisnih ulja i svega sličnoga što možete zamisliti. Uglavnom, ovo je raj za sladokusce; nalazi se more rahat lokuma, baklavi, slatkiša, sušenog voća, orašastih plodova… Nemojte se vratiti doma bez vrećice dobre turske kave!
Ako ikako imate priliku za putovanje, ne propustite upoznati Istanbul. Milijunski grad ostavit će vas bez daha, očarati svojom bogatom kulturom i oduševiti kuhinjom: ne zaboravite kušati njihov kebab (tur. kebap)! Osim zagarantiranog šopinga, zabava ovdje kao da nikad ne prestaje…

A. Vukušić