POZNATI američki ekološki aktivist i pisac te antropolog Michael Shellenberger podigao je ovih dana veliku prašinu svojim novim tekstom, koji je oblikovao u svojevrsnu ispriku zbog štetnog klimatskog alarmizma, kojem je, kako ističe, kao klimatski aktivist i sam pridonio.
“Klimatske promjene nisu kraj svijeta, nisu čak ni najveći problem za okoliš”
“U ime svih zaštitara okoliša htio bih se službeno ispričati za klimatološke strahove koje smo stvorili u proteklih 30 godina”, poručio je Shellenberger u konzervativnim novinama The Australian. Članak je prije toga bio objavljen u Forbesu, ali je uklonjen, a potom i na australskom privatnom online portalu Quillette.
12 kontroverznih teza
Na samom početku teksta u Australianu (i na stranici Environmental Progres) Shellenberger iznosi 12 teza za koje zna da će izazvati kontroverze.
“Evo nekoliko činjenica koje malo ljudi zna:
1) Ljudi ne uzrokuju ‘šesto masovno izumiranje’
2) Amazonske prašume nisu ‘pluća svijeta’
3) Klimatske promjene ne pogoršavaju prirodne katastrofe
4) Požari su se u cijelom svijetu od 2003. godine smanjili za 25 posto
5) Količina zemlje koju koristimo za meso – što je najveća upotreba zemlje za potrebe čovječanstva – smanjila se za područje koje je gotovo veliko kao Aljaska
6) Nagomilavanje zapaljivog drva i povećanje broja kuća u blizini šuma, a ne klimatske promjene, mogu objasniti zašto u Australiji i Kaliforniji ima sve više i sve opasnijih požara
7) Emisije ugljikovog dioksida smanjuju se u većini bogatih zemalja, a u Britaniji, Njemačkoj i Francuskoj smanjuju se još od sredine 1970-ih
8) Nizozemska je postala bogata, a ne siromašna, prilagođavajući se životu ispod razine mora
9) Proizvodimo 25 posto više hrane nego što nam treba, a viškovi hrane nastavit će se povećavati kako svijet postaje sve topliji
10) Gubitak staništa i izravno ubijanje divljih životinja veće su prijetnje vrstama od klimatskih promjena
11) Drvo je kao gorivo za ljude i divlje životinje mnogo gore od fosilnih goriva
12) Sprječavanje budućih pandemija zahtijeva više, a ne manje ‘industrijsku’ poljoprivredu”, piše Shellenberger.
Crvena krpa za većinu zelenih i lijevih aktivista
Budući da zna da će dobar dio ovih teza biti crvena krpa za većinu zelenih i lijevih aktivista, kao i za mnoge laike izložene takvom aktivizmu.
Obnovljivi izvori imaju brojne nedostatke
Kako vrijeme prolazi, Shellenberger u svojim kritikama tradicionalnih zelenih postaje sve oštriji. U više tekstova i intervjua pokazao je razočaranje sporošću kojom se obnovljivi izvori razvijaju, njihovom neučinkovitošću (u smislu da su za male količine energije potrebne goleme površine zemlje), njihovom nepouzdanošću (u smislu da stvaraju viškove u opskrbi strujom kada sunce sja ili vjetar puše, a manjkove kada nema sunca i vjetra) i nemogućnošću skladištenja golemih količina obnovljive energije (što danas često podrazumijeva da se viškovi plasiraju u druge sustave obližnjih regija uz niske ili čak negativne cijene kako mreže ne bi bile preopterećene, a manjkovi kompenziraju iz drugih izvora, najčešće problematičnih fosilnih goriva).
U svojim tekstovima i nastupima također je upozorio na brojne negativne utjecaje koje obnovljivi izvori imaju na okoliš, a koji se u ekološkim pokretima rijetko adresiraju, između ostalog na činjenicu da solarne elektrane i vjetroturbine predstavljaju prijetnju za brojne životinje, osobito rijetke ptice, te da istovremeno uzrokuju onečišćenje jer se u njihovoj proizvodnji koriste brojni toksični materijali poput olova, žive i kadmija, a teško ih je reciklirati.
Cijeli članak možete pročitati na: index.hr
Foto: Pixabay