David Jakelić, dugogodišnji fotograf i autor knjige fotografija „Split Perspectives”, čije je umijeće bilježenja trenutka priznato brojnim nagradama, natječajima i gostovanjima na foto festivalima, 22. rujna u prostoru Foto kluba Split predstavio je samostalnu izložbu pod nazivom Disco Titanic.
Iako je sudjelovao na velikom broju zajedničkih, ali i samostalnih izložba fotografija, David Jakelić priznaje da mu je velika čast izlagati svoje fotografije u prostorima Foto kluba Split gdje je toliko toga naučio o umjetnosti fotografiranja. Izložba Disco Titanic moći će se razgledati u Foto klubu Split do 6. listopada, a prilikom svečanog otvorenja postavili smo nekoliko pitanja autoru izloženih fotografija – Davidu Jakeliću.
Kakav je osjećaj izlagati u Foto klubu Split?
Za mene izvanredan. Ja sam član Foto kluba Split i posebna mi je čast da baš u jubilarnoj 60. godišnjici foto kluba imam priliku izlagati svoju samostalnu izložbu.
Naziv izložbe je Disco Titanic? Što to zapravo znači?
Disco Titanic zapravo je naziv jedne od fotografija, nastale iz prizora napuštenog. To je fotografija koja govori o prolaznosti. Fotografija zapravo pokazuje južno krilo kompleksa hotela Zagreb na Duilovu koje je prije par desetljeća bilo potpuno zapušteno i devastirano. Baš na tom prostoru nalazila se jedna diskoteka, Disco Titanic, proročanskog naziva. Danas kada gledam tu fotografiju, ona je za mene simbol prolaznosti. Ne samo prolaznosti toga mjesta već naših ambicija, želja, pa i nas samih.
Zašto ste baš fotografiju Disco Titanic odabrali da bude nositeljica cijele izložbe?
To je nit koja se provlači kroz sve izložene fotografije. Ta nit je za mene prolaznost vremena. Svaka fotografija zapravo na neki način je bilješka o prolaznosti. Danas, kada fotografirate neko mjesto ili čak osobu, već sutra prikaz je promijenjen. Fotografija je prema tome zaista zapis o prolaznosti, a to je na neki način čini sjetnom i melankoličnom, pa čak i kada je fotografija vesela i vedra.
Od kud crpite ideje i motive za svoje fotografije?
Ove fotografije nastale su na najrazličitijim mjestima, od Splita, preko Londona i Zuricha, do Islanda. Ipak, nisu mjesta ono što određuje ove fotografije, već kadar unutar kojeg vi ne možete prepoznati gdje je fotografija nastala. Tek kada fragmente ili vizualne natuknice iščupate iz njihovog originalnog konteksta i posložite na potpuno drugi način dobijete igru kojom se ja volim baviti te ideju koja me intrigira. Na taj način ostavljate mogućnost gledatelju da sam ispriča vlastitu priču.
Kada već spominjete gledatelje, koja je ciljana publika te koju reakciju zapravo želite izazvati u oku promatrača?
To je dobro pitanje. Zapravo to tek moramo vidjeti. Zanimljivo, kod fotografije koja traži angažiranog gledatelja, uvijek imate situaciju u kojoj svatko doživljava fotografiju na svoj način. Dakle, ono što zapažamo i što vidimo odraz je nas samih.
Iako su rijetka pojava na vašim fotografija, ljudi su isto njihov sastavni dio. Što zapravo predstavljaju ljudi na vašim fotografijama?
Na mojim fotografija zapravo je vrlo malo ljudi, iako sve fotografije govore o ljudima. Radi se o tragovima koji ljudi ostavljaju za sobom, bilo da se radi o arhitekturi, nekim detaljima, predmetima – sve je to rezultat ljudskog djelovanja.
Kako biste opisali svoj način fotografiranja? Biste li se okarakterizirali nekim posebnim stilom?
Teško je to reći. Svaki autor, kroz vrijeme, traži sebe kao umjetnika i gradi svoj stil, pa tako i ja. Svoje karakteriziranje stila bih radije prepustio gledatelju.
Za kraj, radite li trenutno na nečemu što će uskoro biti izloženo?
Sada trenutno imam neke ideje za neke projekte, ali ne bih puno o njima. Trenutno mi je najvažnije da izložba Disco Titanic u Fotoklubu Split prođe u dobrom raspoloženju i umjetničkom duhu.
