Dvojica nizozemskih stručnjaka za poljoprivredu koji su posjetili Imotsku krajinu u proljeće 2005. godine, a nakon cjelodnevnog obilaska Imotskog polja te upoznavanja s kvalitetom zemlje, sustavom navodnjavanja, kulturama koje se sade, izjavili su novinarima sljedeće:
– Ovo je nešto što u svojoj praksi nismo vidjeli, čini nam se, nigdje u Europi.Toliko obradivih površina, toliko kvalitetna zemlja, toliko vode uz same obradive površine, a samo tako malo obrađenih parcela.Tvrdimo da Imotsko polje u svom dijelu koji pripada Hrvatskoj može i mora biti prava tvornica zdrave hrane. Nama zaista nije jasno da ima ovoliko veliki dio polja koji nije obrađen, da na njemu nema nešto zasijano.
Imoćani su se naslušali ovakvih izjava, no na žalost, ništa poduzeli nisu.Ovdje nećemo kritizirati, kukati, jer je najveća krivnja na samim imotskim poljoprivrednicima, slabim ili nikakvim poticajima države, globalnom hrvatskom zanemarivanju proizvodnje zdrave hrane. Ovdje je riječ o kulturama koje bi uz spomenute resurse, a to je površina, kvaliteta zemlje, blizina i dovoljne količine vode, izvanredna klima, nezagađenog okružja, mogle hraniti regiju veličine Dalmacije svježim voćem i povrćem. Kada bi se k tome izgradile i hladnjače, pogoni za konzerviranje i pakiranje voća i povrća, Imotsko polje, kako se ono kaže, moglo bi biti mala Kalifornija.
U toj predivnoj kraškoj oazi može uspijevati sve, od povrća do svih vrsta voća, osim onih koji se moraju uvoziti iz egzotičnih predjela.
I što kazati za kraj. Vratiti se na početak priče o posjetu nizozemskih stručnjaku čijoj se zemlji nasipaju površine pod morem kako bi se dobila zemlja za obrađivanje i čija je ekonomija u samom svjetskom vrhu.
Reče tako jedan njihov stručnjak kada je vidio kvalitetu zemlje i blizinu vode za navodnjavanje: E, da je u mojoj zemlji ovakva oaza, ovakva klima i čisto okružje, ovo bi bio raj za proizvodnju zdrave hrane.
Čini se da je ova izjava sasvim dovoljna. Pametnom dosta.
Više u kategoriji: vijesti dopisnika
Braco Ćosić