Stare imotske gradske kuće osim onih najnužnijih prostorija poput kuhinja i spavaćih soba imale su i jednu, rekli bismo, statusnu prostoriju. Tinel. Zapravo „tinel” je bila prostorija kojoj se davao posebni značaj, ponajprije uređenjem njegova interijera. Služio je i kao blagovaonica u iznimnim svečanim prilikama, prostor gdje se najprije uvodilo goste te konačno i prostor za odmor ukućana. Svakako,u njemu se baš kao u današnjim dnevnim boravcima, najviše boravilo.
Kada kažemo da mu se pridavao i najveći značaj zbog velike pažnje pri njegovom uređenju, onda je vidljivo koliko je tinel značio obiteljima.
No, ima još jedan detalj i ne tako nebitan kada su imotski tineli u pitanju. Po njihovom uređenju, skupoći namještaja, predmetima koji su u njemu izloženi ,bio je i statusni simbol bogatih imotskih obitelji.
Ako je u nekoj obitelji tinel imao rustikalni namještaj, komode iz Italije, klavir iz Austrije, kristalne vitrine sa srebrnim i zlatnim servisima za piće, kavu, čaj, koltrine (zavjese) od merla (čipke), inkolane (uštirkane) rukom izvezene tavaje (stolnjake) e, ta je obitelj bila na glasu.
Pazio se svaki detalj u tinelima. Uostalom, svi gosti koji bi banuli na vrata, odmah bi se uvodili u tinel. Tu su se častili, tu se pričalo, pjevalo, ali i pričalo o, pogađate – tinelu.
– Odakle vam ovaj namještaj, joj što vam je ova vaza prekrasna, čisti porculan, ma vidite kako je ovaj klavir iz Beča uštiman. A koltrine su vam pravi ručni rad. Bože moj, kakav divan luster, iz Padove je?!
I tako pohvala u nedogled.
Danas, svega nekoliko tinela nekadašnjih vremena u Imotskom. Onaj gospođe Maje Nikolić koji odiše patinom 19. i 20. stoljeća. Pa tinel obitelji Radovinović, Benzon…
Ostatci namještaja tinela nekih imotskih obitelji krase danas posebne odjeljke imotskog Zavičajnog i Franjevačkog muzeja.
No, ipak su vrijedni spomena, jer su svjedoci jednog lijepoga vremena, odjeci kulture življenja, te konačno i pečat na rodni list grada Imotskog, koji je oduvijek živio i disao gradski, kulturno, pri tome cijeneći sve kulture, navade i način života drugih.
Braco Ćosić
