Imotski kao mala sredina oduvijek je imao vrsne sportaše. Od onih najvećih svakako treba izdvojiti legendarnog Matu Parlova europskog, svjetskog i olimpijskog pobjednika u boksu. Mate je ostao zapisan zlatnim slovima u povijest imotskog sporta. Drugi imotski olimpijac je Ivan Katanušić izdanak stare imotske obitelji, momak koji se rodio bez potkoljenice desne noge, no svojom upornošću, voljom, ali i talentom izdgnuo se iznad svih nevolja i postao svjetski poznati atletičar. Pročitajmo što je sve postigao ovaj tridesetogodišnjak.
2014: Europsko prvenstvo, Swansea, Wales: Srebrna medalja u bacanju kugle te brončana medalja u bacanju diska, 2016: Europsko prvenstvo, Grosetto, Italija: Zlatna medalja u bacanju kugle te srebrna medalja u bacanju diska, 2016: Paraolimpijske igre, Rio de Janeiro, Brazil: 5. mjesto u bacanju diska, 2017: Svjetsko prvenstvo, London, Velika Britanija: Brončana medalja u bacanju diska, 2017: Svjetske igre, Monte Gordo, Portugal: Zlatna medalja u bacanju kugle i diska, 2018: Europsko prvenstvo, Berlin, Njemačka: Srebrna medalja u bacanju diska, 2019: Svjetsko prvenstvo DUBAI, UAE: Brončana medalja u bacanju diska, Svjetske igre Sharjah, UAE: Zlatna medalja u bacanju diska, zlatna medalja u bacanju kugle, Seniorsko prvenstvo Hrvatske za osobe bez invaliditeta: Srebrna medalja u bacanju diska, pobjednik seniorskog kupa za osobe bez invaliditeta u bacanju diska. EUROPSKI REKORDER U BACANJU DISKA, PRVI ČOVJEK S PROTEZOM U SVIJETU KOJI JE BACIO DISK PREKO 62. 61 METARA!Uistinu impresivna sportska karijera.
Ivan je trenutačno u Tokiju na paraolimpijskim igrama, pa smo vam dragi čitatelji ovim tekstom htjeli približiti ovog fetivog Imoćana. Evo ovako nam je o sebi pričao Ivan nekoliko dana prije odlaska na Olimpijske igre u Japan za naš apolitični.hr.
– Rođen sam 22.5.1991. u Imotskom, u četveročlanoj obitelji. U prvi trenutak i ja sam bio normalna beba 53cm visine i 3600 grama težine. Međutim, 20 dana nakon poroda počinje moja najveća životna bitka, dijagnosticirana mi je tromboza, te mi je amputirana desna potkoljenica kako bih mogao nastaviti normalno živjeti. Od ranih dana svoga djetinjstva sam svojim primjerom u društvu pokazivao da „invaliditet nije identitet“. Svaki dan moga djetinjstva je započimao isto, rano buđenje, doručak, te igranje do iznemoglosti sa „zdravom“ djecom, iako sam bio drugačiji od ostale djece, pomalo neobičan za njih. Prohodao sam na protezi sa 14 mjeseci i kako moja mama kaže, „postao neuhvatljiv“. Sa sportom sam se susreo polaskom u osnovnu školu, od kada svoj život ne mogu niti zamisliti bez bavljenja sportom. Kao i svako dijete krenuo sam s nogometom, ali onda sam shvatio da se još nije rodio Ronaldo s jednom nogom. Nakon toga sam se okušao u više sportova, dok nisam počeo ići u teretanu, zavolio ju, te se atletika nadovezala na nju kao šlag na tortu. 2009. godine selim se u Zagreb, upisujem Fakultet Prometnih znanosti, te se po prvi puta susrećem sa sportom osoba s invaliditetom.
Pratiš li događanja u svom rodnom mistu,posebno u sport?
Naravno, mislim da ne prođe ni dana a da ne pogledam što se dolI zbiva.
Imotski je pun talenata, kršnih i jakih ljudi, samo ih treba usmjeriti, omogućiti im uvjete za trening.
Kada te vidimo u Imotskom?
Ove godine smo trening kamp prebacili u Split tako da često u subotu poslije treninga dođem u Imotski vidjeti obitelj i prijatelje te u nedjelju se vratim nazad u kamp.
Kada krene ljetni dio sezone zbog obaveza nekada ne mogu ni 5 mjeseci u komadu doći do Imotskog, ali dobro, to je sport, kako meni, tako svima.
Koji ti je još neostvaren sportski rezultat?
Budući da sam osvojio 7 europskih i svjetskih medalja, 4 zlata sa Svjetskih igara, 4 puta rušio europski rekord, državni rekorder, jedino što je preostalo je paraolimpijska medalja i svjetski rekord. Nadam se da ćemo to riješiti ovu godinu, ako bude zdravlja.
Ostaje, dakle, ovom vrsnom sportašu upravo poželjeti dobro zdravlje za njegove daljnje uspjehe.
Braco Ćosić