Konj je kažu najbolji čovjekov prijatelj, ponajprije, prijatelj svoga gospodara. A konj koji ima na stotine prijatelja, ponajviše djece, sigurno ima vjernost sadržajniju i iskreniju. Ima tako u Krstaticama, živopisnom selu imotskog Zabiokovlja jedan konj po imenu Grom u vlasništvu Čedomira Lizatovića osebujnog, marljivog i druželjubivog čovjeka, kojeg poznaje cijela Imotska krajina.
Nema dana kada njegov Grom negdje ne gostuje, radi, glumi ili sudjeluje na humanitarnim zadacima, pa onda čuva baštinsko naslijeđe Imotske krajine, te konačno pomaže i svome gospodaru Čedomiru u obavljanju poslova oko poljoprivrede, prenosi prtljagu, nosi drva, vuče plug i slično.
-Tako vam je to, veli nam Gromov gazda Čedomir. Dobio sam ga prije dvanaest godina kao malo ždrijebe, jer moja kuća ne smije biti bez konja. Tradicija je to u mojoj obitelji duga više od 150 godina. Moj pradid Markan imao je konje, moj did Jakov također, pa moj ćaća Jakov i sada evo i ja imam konja. Bez njega nema sriće u mojoj kući,jer on ti je prijatelj, suradnik, pomagač, ma sve, veli nam Čedomir i nastavlja.
Moj Grom vam je tri puta glumio. Prvi put u dokumentarnom filmu Božidara Bulića -Dubrovačka Republika, imao je zapaženu ulogu. Potom je glumio isto u dokumentarcu o Sinjskoj alci. Na njemu se nosila Gospina slika iz Rame u Sinj, te konačno prije godinu dana glumio je u filmu o Kliškim uskocima.
Kada je gluma u pitanju, ali i ispomoć, neizostavan je već punih jedanaest godina u ulozi pomagača svetomu Nikoli kojega ja glumim.
Na njemu se prenijelo na stotine i stotine kilograma darova za brojnu djecu s područja Imotske krajine. Bio je potpora i terapeut djeci s posebnim potrebama, s njima je vježbao, vodili su ga, šetali s njim, jahali ga. Ipak najveća njegova humanitarna zadaća bila je ona iz 2012. godine. Tada je u Zabiokovlju napadao do tada neviđen snijeg. Odsječeni zaseoci, ne može se do njih ni zrakom. Stari ljudi bez hrane i vode, zovu u pomoć. Automobili i ralice ne mogu se probiti, ali moj Grom i ja možemo i moramo. Kruh i hranu u vreće i probijaj se po smetovima visokim i četiri, pet metara, kroz tunele od snijega. Svaka mu čast.
Kaže se ono u narodu da svaki Mujo svoga konja hvali, ali brate moga Groma hvali pola Imotske krajine. A da vam je znati kako Grom čuva naše stare navade vršidbe žita. Svake godine je u Biokovskom selu, vrše šenicu i ječam po starim našim gumnima. Onda mi poteže balvane, nosi drva, ore njive.
A di je njegov dobar karakter, miroljubivost prema dici i najmlađima. Dica stave stolicu i penju mu se na leđa a on strpljivo čeka da sjednu. Nekada me je i strah da ne bi nešto napravio, ali pametan je to momak moji ljudi, pametan, s puno respekta o svome Gromu priča Čedomir Lizatović.
I doista koje god djete pitate tamo od Kamenmosta, Podbablja, Grubina, pa sve do Zagvozda i Krstatica, koji im je konj najdraži ,s vi od reda poviknu – Grom.
A ime sam mu dao kada sam ga prvi put vidio. Iskrene i kristalne oči poput munje, poput groma. Nema takvog konja nigdje, veli nam Čedomir.
Osim što je ljubitelj lijepih konja Čedomir je još poznatiji stočar. Jedan je od vrlo rijetkih ljudi u svome kraju koji uzgaja koze.
– Nekada nije bilo kuće u Krstaticama, ali i u drugim selima Imotske krajine, a koja nije imala najmanje jednu kravu, nekoliko koza i ovaca. Hranile su te životinje mnogu čeljad što mesom, što mlijekom, što sirom. Danas na žalost toga više nema, no meni moja tradicija nalaže da se u mojoj štali uvijek nađe upravo te stoke.
Koze su vam izdržljive i vrlo korisne domaće životinje. Osim što daju zdravo vrhunsko mlijeko, koze su vam pravi čuvari prirode. Brste grmove, nisko raslinje, otvaraju nove puteljke u zapuštenim predjelima Krstačkog okružja, koje svakim danom sve više i više ostaje izvan domašaja ljudi.
A prije bi mi kao djeca trebali kilometrima voditi koze i krave na ispašu, jer je paše malo bilo. Danas su neka druga vremena. I zato i moja poruka, posebno mladima koji su se odlučili skrasiti u ruralnim, seoskim sredinama, da nastave naprasno prekinutu tradiciju svojih djedova i baka i uzgajaju i koze i ovce. Makar će sigurni biti da će im djeca piti zdravo mlijeko i jesti još zdraviji sir, veli nam Čedomir Čedo Lizatović iz Krstatica.
Braco Ćosić