Glazbena kultura grada Imotskog seže desetljećima unatrag. Ogledavala se kroz vrsne glazbenike, ali i kroz mnoga društva usko vezana uz glazbu.
Spomenimo da je Imotski nekada imao čak dva puhačka orkestra, ženske i muške pjevačke zborove, potom mješovite pjevačke zborove, klapske družine. Dao je i nekoliko vrsnih kompozitora, glazbenih aranžera, pjevača.
Imotska gradska glazba osnovana je još davne 1870. godine, no po nekim dokumentima ona je utemeljena i ranije. Nije bilo imućnije imotske obitelji koja u svome tinelu nije imala klavir, posebno između dva svjetska rata. Njegovim kamenitim ulicama posebno poslije nedjeljne glavne Svete mise čula su se djela ondašnjih vrhunskih svjetskih majstora ozbiljne glazbe.
O mnogobrojnim koncertima, operama i operetama koje su se izvodile u Imotskom, pisalo se i pripovijedalo. Imotski je bio prepoznatljiva kulturna i glazbena sredina. Kada govorimo o imotskim kompozitorima, spomenimo već poznatog dr. Vladu Vicića, koji je komponirao i najpoznatije imotske klapske skladbe. Njemu uz bog ide i Sloven Šoić, pa Mijo Nikolić, Krunoslav Zujić.
I upravo ta glazbena kultura Grada na gori nije se prekidala sve do današnjih dana. A danas se Imotski može podičiti da je zahvaljujući uspjesima učenika svoje glazbene škole, “Dr. fra. Ivan Glibotić“, uspjesima svoga puhačkog orkestra, u samom vrhu hrvatske glazbene kulture.
Zahvaliti je to, ponajprije jednom čovjeku, profesoru Ivanu Gliboti Crnom. Glazbenik od glave do pete, pedagog, vrhunski trombonist, organizator, skladatelj i ono najvažnije veliki radnik, Imotski i Imotsku krajinu postavio je uz sami bok daleko većih i razvijenijih sredina. Glibota je od imotske Glazbene škole stvorio instituciju. Osim što je putem škole stvorio i što stvara vrhunske glazbenike, većinu njih animirao je da im glazba postane životni poziv.
Potom nešto što u Imotskom još nitko nije učinio. U školu zapošljava nekadašnje njene učenike koji su završili visoke glazbene škole, akademije, ostavlja ih u sredini iz koje su ponikli, jednostavno glazbom popravlja demografsku sliku svoga grada, smanjuje ionako ogromnu vojsku neuposlenih.
Stoga ne čudi da je primjerice samo ove godine put glazbenih akademija krenulo čak 11 maturanata imotske glazbene škole. I zamislite, svih 11 su položili prijemne ispite na prestižnim glazbenim institucijama.
No, taj put koji je krčio Glibota u posljednje 32 godine otkako je utemeljena glazbena škola bio je posut trnjem, ali njegova upornost sve je to prevladala. Tako se i prof. Glibota svrstao u red gore spomenutih imotskih glazbenika koji su i u nekim davnim vremenima držali visoku ljestvicu imotske glazbene kulture.
U ovim fotografijama koje izlaze u javnost prvi put i to u našem apolitičnom portalu, u ovim knjižicama brižno čuvanim u ladicama jedne imotske kuće, uspjeli smo na svjetlo dana iznijeti tekstove nekada najpoznatijih imotskih šlagera, pjesama koje će ostati za sva vremena u Gradu na gori.
Tekst i fotografije: Braco Ćosić