Imotska Hasanaginica – poznata heroina iz davnih vremena!
Rafael Borić
Jedna od najljepših, ako ne i najljepša svjetska balada, svakako je ona o Hasanaginici poznatoj heroini iz davnih vremena Turskog carstva. Nastala je na području današnje Imotske krajine između 1646. i 1649. godine, od nepoznatog narodnog pjesnika. Prvi ju je svijetu pokazao poznati talijanski putopisac Alberto Fortis u svojoj knjizi „Put po Dalmaciji“ davne 1774. godine. Prenosile su baladu generacije sve do današnjih dana. Da je njena vrijednost uistinu velika, svjedoči činjenica kako je prevedena na više od pedeset svjetskih jezika, a preveli su je jedan Goethe, Puškin, Walter Scott i drugi svjetski velikani poezije i proze.
Predivna je to balada, u kojoj dominantnu ulogu igra žena s utjelovljenim osjećajem majke, odvažnosti roda gdje je ponikla ( najvjerojatnije Imotska krajina), buntovnosti, ali i dostojanstvenost, ljudska ljepota, karakter. Balada je bila mnogima inspiracija mnogim kazališnim i filmskim redateljima.. No, postavljena je tek 2000. godine na kazališne daske i to u Sarajevu.
Ono što je poanta ove priče jesu dvije izvedbe ove balade u njenim korijenima u Imotskom, te svakako deseta obljetnica prve izvedbe. Točnije, u ljeto 2004. ondašnji imotski kazališni amateri pod redateljskom palicom poznatog splitskog redatelja Gorana Golovka, usudili su se Hasanaginicu predstaviti Imoćanima. Otvorena lijepa pozornica u dvorištu stare kamene kuće Pave Radovinovića, kostimi koji su odisali patinom njenih vremena, savršena ozbiljnost imotskih amatera, koji su se u trenucima inspiracije pretvarali u prave profesionalce, stvorili su predivan ambijent, kojega se i dan danas sjećaju mnogi. Bijaše to odlična izvedba, a gledatelji koji su se naprosto natiskali u svakom kutku prostranog dvorišta, nagradili su pljeskom izvođače. Lik Hasanaginice s puno senzibiliteta odigrala je prof.Monika Pavlović, Hasanaga bijaše Ante Šućur, Imotski kadija, Stjepan Pezo, Pintorović beg, Stjepan Brečić, a majka od Hasanage, Marija Kukulj. Njima su se u isto tako odličnoj izvedbi pridružili i mnogi sporedni likovi, statisti. Danima se u Imotskom i Imotskoj krajini, ali i dalje prepričavao taj jedinstveni događaj. Tri godine poslije 2007. godine ponovno Hasanaginica na otvaranju ljetne kulturne manifestacije „Imotska sila“ i to u svome praprostoru, imotskoj utvrdi Topana. Baš tamo u „kuli s pendžerima“. Ovoga puta nešto pojačanja imotskim amaterima došlo je iz Mostarskog narodnog kazališta, ali ništa značajno da bi umanjilo maestralnu izvedbu Imoćana. Tada je jednu ulogu odigrao i poznati imotski glumac, pok. Ilija Zovko.
I za kraj ovoga prisjećanja obljetnica Imotske Hasanaginice, treba spomenuti i još dvije ne tako nebitne stvari, koje svjedoče o poštivanju Imoćana naspram svoje poznate heroine. Tako se jedna ulica u Imotskom i to u samom središtu grada zove Hasanaginičin prolaz, a prošle godine na južnim rubovima imotskog Modrog jezera, tamo gdje je po predaji i Hasanaginičin grob, Imoćani otvoriše spomen park posvećen toj junakinji. U kamenu su postavljene ploče od neprobojnog stakla na kojima je na nekoliko svjetskih jezika prevedena kompletna balada. Čini se da je taj spomen park pun pogodak. Rijeke znatiželjnika dolaze svaki dan, a posebno u ljetnim mjesecima vidjeti park i oćutiti riječi jedne od najupečatljivijih povijesnih likova izniknulih u Imotskoj krajini. I Vas poštovani čitatelji Terracon Newsa pozivamo da dođete u Imotski, prošećete spomen parkom i doživite baladu u njenoj izvornosti.
