Tamo krajem devedesetih godina prošlog stoljeća u napuštenom zaseoku Medvidovići u brdima iznad Imotskog jedan je Imoćanim počeo s obnovom svoje stare kuće i okućnice.
Zapuštena u drači i travi stajala je desetljećima, a nakon odlaska cijeloga sela u pitomije predjele uz Imotsko polje.
Taj svojevrsni imotski egzodus zadesio je ne samo taj zaseok, već mnoge diljem Imotske krajine. Ljudi su hrlili bliže plodnom Imotskom polju, bliže vodi, jednostavno bliže civilizaciji. Iza njih ostala su stoljetna ognjišta pradjedova i djedova, kamene kuće i okućnice, škrti doci i nostalgija.
I tako ti taj Imoćanin obnovio staru kuću, pa i štalu gdje su se nekada držale domaće životinje. Onda je počeo kopati veliku jamu ispred kući i tu je niknuo bazen na otvorenom.
-E, ovaj naš je “propuhao”, govorili su njegovi prijatelji. Nema čovjek što raditi, pa radi budalaštine i troši novac. No, dvadeset i nešto više godina poslije svi ti koji su to govorili pokrili su se ušima po glavi.
Upravo odlučni Imoćanin bio je preteča nečega što će se zvati ruralni turizam. U brdima Imotske krajine u tišini, nezagađenom okolišu, u prirodi, niknule su slijedećih godina nove kuće.
Desetak, dvadeset, trideset, sto i s početkom slijedeće 2022. godine biti će ih ni više, ni manje nego četiri stotine.
Imotski i brojni Imoćani okrenuli su se turizmu, a gosti iz svakog kutka Europe i svijeta već su iskusili što znači ljepota Imotske krajine. Spomenimo da je ove sezone bilo gostiju iz Amerike,čak iz Šri Lanke. Da o Europljanima i ne govorimo.
I tako tamo 2010. godine Turistička zajednica iz Imotskog izlazi s rezultatom da je u Imotskoj krajini zabilježeno blizu 8 tisuća noćenja. Za većinu destinacija na našoj Jadranskoj obali smiješna brojka, za Imoćane to bijaše korak od sedam milja.
I onda kako su nicale kuće za odmor, kako je krenuo marketing turističkih djelatnika, kako je rasla kvaliteta smještaja, povećavao se broj turista.
I evo ovih dana s nestrpljenjem čekaju Imoćani vijesti iz svoje turističke zajednice Imota, hoće li se doseći brojka od 100 tisuća turističkih noćenja u smještajnim kapacitetima po Imotskoj krajini, kućama za odmor, hotelima i apartmanima. Zapravo, sama brojka ništa posebno ne znači, no ona je neka magična granica koja govori o silnom usponu turističke ponude Imotske krajine.
Do prije desetak godina gosti bi dolazili u lipnju i sezonu završavali krajem kolovoza. Danas, primjera radi tijekom cijelog rujna i bez obzira što je cijela Hrvatska još uvijek u crvenoj zoni zbog pandemije korone, u imotskim kućama za odmor boravi i više od stotinu gostiju.
I to 95 posto njih su stranci, a u nekoliko njih čak je rezervirano i par tjedana u listopadu. Čudo neviđeno,vele u Imotskom.
E, sada ne bi valjalo pisati i komentirati što još trebaju uraditi Imoćani da bi produžili sezonu, što bi i koje sadržaje mogli ponuditi gostima osim vrhunskog smještaja, čistog okoliša i mira i tako ih zadržati još više. O tome će biti riječi u nekim drugim komentarima, a sada treba brojiti dane do realizacije ove magične brojke od 100 tisuća noćenja tijekom jedne godine.
I ne zaboraviti da je čak 96 posto stranih gostiju.
Tekst i snimci: Braco Ćosić