„Grad pun Mercedesa“, “ Imoćani samo voze Mercedese“, „Statusni njemački automobil-hobi Imoćana“,“Grad s najvećim brojem Mercedesa“. Ovo su samo neki od naslova iz mnogih tiskovina, čiji su se novinari u Hrvatskoj nebrojeno puta naprosto natjecali tko će više i atraktivnije objaviti svekolikom svijetu priču o Imotskom i njemačkom automobilskom divu Mercedesu. Prema tim i takvim pisanjima ispada da je Imotski u najmanju ruku njemački Sindelfingen, grad gdje je i najpoznatija tvornica Mercedesa, a Imoćani neki bogati svijet, koji ne dvoji kada je u fazi kupnje automobila. Ili Mercedese , ili ništa!
A prava istina o Imoćanima i Mercedesima započinje još tamo s kraja pedesetih godina prošlog stoljeća. Živeći u neimaštini, ali ponosni i željni rada , kako bi prehranili svoju obitelj mnogi Imoćani krenuše u svijet. Svijet tada bijaše ponajprije Zapadna Njemačka. Nisu očekivali nikakav Misir, već su bili spremni na sve. Kopali su kanale, živjeli na granici ljudskog dostojanstva u derutnim barakama po njemačkim bauštelima, radili sve i svašta. Pošteno su zaradili svaku svoju marku. I dakako, promoćudni, ali i ekonomični, kada bi se vraćali svojim kućama poneki od njih kupio bi i automobil. U to vrijeme doći u Imotski i Imotsku krajinu s nekim automobilom, a koji se nije zvao Fićo ili Zastava, bila bi prava senzacija. Nije se tada ni mnogo znalo o njemačkim automobilima. Željezna zavjesa koja je Hrvate dijelila od zapadnog svijeta nije mnogo davala podataka tko je tko u europskoj automobilskoj industriji. Tako su u 
I baš tu činjenicu nitko da vidi i kaže, baš kao što nitko i nije kazao koliko je lijesova sa Imoćanima koji su umrli ili poginuli na bauštelima , umrli u bolnicama , došlo s nekim crnim Mercedesima po mnogim mjestima Imotske krajine.
No, ne obazirući se na te i takve novinarske naslove, činjenica je jedna. A, to je da Imotski ni u kom slučaju nije nešto izdvojeno, kada je u pitanju broj Mercedesa po glavi stanovnika, od ostalih sredina iz kojih se također odlazilo na rad u Njemačku. I još nešto. Kada bi se sada zbrojile godine proizvodnje svih Mercedesa na Imotskoj krajini i podijelile, u prosjeku bi svaki Mercesdes bio stariji od dvadeset godina.
Ako netko ima neku drugu priču o Imoćanima i Mercedesima, ali utemeljenu na činjenicama, a ne po onoj rekla-kazala, neka je slobodno predoči. Terracon News će je objaviti.
Više u kategoriji: Vijesti dopisnika
Tekst i foto: Velimir Braco Ćosić
