Imela je simbol Božića kao biljka ljubavi, mira, pomirenja i sreće. No, ljekoviti pripravci od imele već se stoljećima koriste u liječenju epilepsije, hipertenzije, artritisa i neplodnosti. Iako je mnogi smatraju otrovnom i potpuno beskorisnom, ona je zapravo vrlo vrijedan lijek. Još u 16. stoljeću se upotrebljavala kao lijek za poboljšanje cirkulacije i opuštanje mišića. Imela se sastoji od nekoliko hvale vrijednih komponenti poput: alkaloida, lignana, flavonoida, lektina i terpena. Ona je inače biljka koja raste na drveću kao poluparazit koji koristi vodu i hranjive tvari, ali je sposobna i sama prehraniti se zahvaljujući mogućnosti obavljanja fotosinteze. Ova bajkovita biljka cvjeta na početku proljeća, dok sazrijeva upravo na zimu. Lišće imele je izrazito ljekovito, no bobice su zapravo otrovne. Osim svojih ljekovitih svojstava, imela je i puna simbolike.
Povijesni narodi poput Germana i Gala, slavili su je kao svetu biljku, dok je najslavniji liječnik u povijesti, Hipokrat, upravo imelu smatrao djelotvornom protiv vrtoglavice i tumora. U srednjem vijeku imela se preporučala kod bolnih menstrualnih krvarenja, bolesti krvožilnog sustava, ali i bolesti srca. Danas, pripremljena pod budnim okom ljekarnika, idealna je kao prirodni regulator gotovo svih bolesti. Osim toga izvanredan je diuretik, pa je vrlo korisna kod problema retencije vode u tijelu. Nekada davno koristila se u liječenju tumora, a u današnje vrijeme ima primjenu kao vrlo uspješno sredstvo u borbi protiv raka. Korištenjem imele pročistit ćete organizam, no ne preporučuje se vlastita priprema imele za lijek, jer je u prevelikim količinama otrovna. Uz sve ovo, imela je simbol i tradicija Božića. Naime, u narodu je uvriježeno vjerovanje kako ona osoba koja vam na Božić uspije ukrasti poljubac ispod imele, bit će osoba uz koju ćete ostvariti sreću, ljubav, romansu, pa čak i brak. Ovaj narodni običaj održao se i do danas, stoga poljubite dragu osobu, možda vam se upravo ovaj Božić ta vječna ljubav ostvari.
L. Rađa