Igrajna Vargek mlada je Zagrepčanka koja je otišla korak dalje i svoju ljubav za modom pretočila u poduzetnički produkt – Iggy, modni koncept koji veseli nju samu, ali i brojne modne zaljubljenice u njen osebujan i zanimljiv stil.
Spoj mode, umjetnosti, kreativnosti, ali i osjećaja za posao Igrajnu je doveo do ostvarivanja želja mnogih mladih djevojki, stvaranja vlastitog modnog brenda koji su prepoznale žene različitih životnih dobi i modnih stilova.
Simpatična dizajnerica čije neobično ime i zanimljivi modni radovi govore sami za sebe, odgovorila nam je na nekoliko pitana i upoznala nas sa situacijom u Hrvatskoj kada je u pitanju mogućnost spoja ljubavi i posla.
Žena si i još k tome, živiš u Zagrebu. Već ta dva elementa modu čine tvojom svakodnevicom. Kako se rodila tvoja ljubav prema modi i dizajniranju odjeće?
Moda je bila dio mog života od malena jer sam odrastala u proizvodnji (roditelji su vlasnici WGW-a), tako da je to za mene oduvijek bio posao i dio svakodnevice. Mama je oduvijek poticala moju kreativnost te mi je dopuštala da se odjevno izražavam kako god sam htjela, bez obzira na to što je često to izgledalo vrlo smiješno. Iskreno, nemam onu klasičnu priču „oduvijek sam znala da ću se baviti modom” zapravo, nisam se time htjela baviti dosta dugo. Prije me zanimalo pisanje, povijest umjetnosti i filmska režija. Tek nakon srednje škole sam shvatila da je zapravo neopisivo cool moći nešto iskrojiti i sašiti u jednom danu te pri tome biti drugačiji od ostalih.
Kako je sve krenulo? Upoznaj malo širu publiku s konceptom Iggy?
Iggy je nastao vrlo slučajno, doznala sam da se iznajmljuje prostor u centru Zagreba koji mi se jako sviđao i morala sam u roku od 2 dana odlučiti želim li ga. Nisam imala nikakve ideje što bih ja zapravo u njemu htjela raditi, ali sam znala da ga želim i da imam nešto ušteđevine, pa si ga mogu i priuštiti. I tako, u roku od 2 i pol mjeseca uredila sam prostor uz pomoć prijatelja i obitelji te sam odlučila da će to biti concept store s hrvatskim dizajnerima koji još nisu nigdje prodavali svoje stvari. Što se tiče Iggy robice, tad je to bio samo jedan mali pult i iskreno sam mislila da će se uvijek na tome i zadržati. Zaista se nisam nadala toliko velikom interesu za odjeću koju stvaram.
Gdje pronalaziš inspiraciju za svoje modele?
Inspiracija je uvijek nešto što bih ja nosila u tom trenutku, a s obzirom na to da bih ja svaki dan nešto novo i drugačije, inspiracije nikad ne nedostaje. Također, poanta cijele priče je da si moju odjeću mogu priuštiti svakodnevne i normalne žene, nositi je još godinama jer je kvalitetna i pritom izgledati jako ženstveno i lijepo.
Imaš zanimljivo i nesvakidašnje ime. Isto tako, i tvoje kreacije su kao stvorene za mlade zaigrane ženu. Jesu li tvoje kreacije odraz tvog karaktera?
Ne bih se složila da su moje kreacije samo za mlade žene jer imam mnogo mušterija i u 60-im godinama npr. 🙂 One su za sve žene koje žele i ne boje se izgledati malo drugačije, a pritom da pritom nisu sputane odjećom. Moje ime ne može više odgovarati mojem karakteru, tu su zbilja roditelji pogodili 🙂 Često mi kažu da sam kao Alisa u zemlji čudesa, vječno jedan korak iznad zemlje, s glavom u oblaku i nepopravljivi optimist. Vjerujem da se to vidi i u kreacijama jer drugačije one ne bi ni mogle izgledati.
Kako odabireš materijale koje koristiš?
Osnova Iggy basic odjevnih komada je pamuk i to najčešće u crnoj boji, ponajviše jer je vječan, ugodan i uvijek prekrasan 🙂 Za ostale stvari kupujem kako na što naiđem, često i u inozemstvu, gotovo nikad planirano i sezonski.
Tko nosi tvoju odjeću? Za koga krojiš Iggy komade?
Nose je djevojke i žene od 15 do 70 godina. 🙂 Namijenjena je za ama baš sve!
Kako živi jedna modna dizajnerica u Zagrebu?
Ne smatram se modnom dizajnericom jer nisam za to završila nikakve škole. Smatram da nije u redu da se tako oslovljavam naspram drugih koji ulažu godine truda i novaca u modnu edukaciju. Više se smatram kreativnom osobom kojoj takve stvari slučajno idu, a sve što znam o šivanju i krojenju naučila sam od mame. Zapravo, još uvijek učim. 🙂 Ali to je samo dio mog posla jer ja nisam velika modna tvrtka s 50 zaposlenih ljudi, tako da sve moram, ali i želim raditi sama, a to uključuje marketing, društvene mreže, fotografiranje, nabavljanje materijala, računovodstvo, nalaženje s klijentima itd. Daleko sam ja od glamuroznog života i rada u modi, ali to nisam nikad ni željela. Ja sam više kao šljaker.
Što smatraš svojim najvećim uspjehom?
Svojim najvećim uspjehom smatram to što radim nešto što neopisivo volim, usrećujem ljude pritom te uspijevam od toga lijepo živjeti.
Već ste nam nešto otkrili na svom facebook profilu o nadolazećoj jesenskoj kolekciji? Što sve možemo očekivati?
U jesenskoj kolekciji očekujte puno divnog i mekanog pliša i baršuna, vaše omiljene pamučne haljinice u novim modelima, odlične jakne i kapute. Ma, zapravo očekujte svašta jer ne znam ni ja još točno što sve donosi nova sezona.
Imaš li poslovnih planova za budućnost, širenje svog concepta na neke druge gradove?
Prije godinu i pol dana sam u potpunosti promijenila koncept rada: zatvorila sam trgovinu u centru Zagreba i prebacila se na online prodaju isključivo Iggy komada, bez drugih dizajnera. Otvorila sam mali showroom u Vlaškoj ulici gdje se po potrebi nalazim s mušterijama i to je za sada to. 🙂 Nisam bila sto posto sigurna u tom trenutku je li to dobra odluka, ali sad mislim da je to nešto najbolje što sam mogla napraviti. Život mi se uvelike olakšao i pojednostavnio. Iz istog razloga sumnjam da ću otvarati nove trgovine u skoroj budućnosti, ali nikad se ne zna sa mnom.
Kako doživljavaš modu u Zagrebu i Hrvatskoj općenito? Kako vidiš svoju ulogu u svemu tome?
Dobre i zanimljive mode u Hrvatskoj je uvijek bilo, a takva je i danas situacija. Mislim da je osnovni problem u cijenama jer je većina dizajnera preskupa i nepristupačna, barem meni, a vjerujem i većini stanovnika Hrvatske. Unazad par sezona mi se činilo da se neki dizajneri i brendovi polako okreću prema jeftinijim linijama koje su samim tim i nosivije. To mi se čini kao dobar put za naše modno tržište. Modnim krugovima sam ja nezanimljiva jer se ne bavim „pravom” modom. Kod nas se ne priznaje nešto što je jeftinije jer misle da samim tim nije dobro i kvalitetno, ali meni je iskreno i draže ostati malo izvan cijele te priče.
Za kraj, možeš li dati savjet mladim kreativnim ljudima koji se boje napraviti poduzetnički korak koji se u tvom slučaju pokazao uspješnim spojem mode, umjetnosti i posla?
Uh, nemam neki pametan savjet. Uvijek bi nekom rekla da se ne boji probati, strah je u cijeloj priči najgori neprijatelj. Ne treba slušati tuđa mišljenja jer se onda čovjek pogubi. Najbitnije je da ti vjeruješ u svoj projekt i to je to, nitko drugi ti nije potreban! Jedino na taj način nešto može biti i ostati posebno i originalno. Birokracija i naši zakoni su već druga priča, ali ne može sve u životu biti baš sto posto savršeno.
🙂
