Čovječnost (humanost) pojam je koji ima dva značenja. Prvo je neutralno stajalište da čovječnost sadrži i obuhvaća sve karakteristike čovjeka, dobre i loše. Drugo, i općenito više prihvaćeno i korišteno stajalište, je da opisuje razne predodžbe vrijednosti humanizma prema kojima djeluju pojedini individualci: sreća i dobrobit pojedinca i društva; poštovanje dostojanstva, identiteta i života čovjeka; razvoj čovjeka; dopuštanje razvoja dostojanstva i slobode ljudi u društvu.
Filozofi humanizma često su raspravljali o poželjnim osobinama čovječnosti, pogotovo o temama što „čini čovjeka čovjekom“ ili „kakav bi čovjek trebao biti“. Glavni cilj humanizma bilo je mirno, tolerantno i kulturno ophođenje između ljudi. Johann Gottfried Herder bio je mišljenja da je čovječnost samo djelomično urođena i da se tek mora razvijati nakon rođenja: „Razvijanje čovječnosti se mora stalno nastaviti, inače ćemo potonuti natrag u sirovu animalnost i brutalnost.“ Pojam čovječnosti razvijao se ponajviše tijekom prosvjetiteljstva i humanizma.
Prema teoriji, čovjek može svoj položaj čovječnosti umanjiti ili uvećati prema svojim djelima. Djela koja povećavaju čovječnost sadrže dobre ciljeve, kao što su ljubaznost, dobrota, čovjekoljublje, milosrđe i suosjećanje. Filozof Ciceron postavio je pitanje: „Što čini čovjeka čovjekom?“ te je sam sebi odgovorio: „Bezobziran čovjek, koji se ne zanima za druge ljude, nije human“, tj. on je „nečovječan“. Prema istim razmišljanjima, uz pomoć „dobrih ili loših djela“, pojedinci mogu postati „čovječni ili nečovječni“.
Prema nekim definicijama čovječnost je određena kao ‘moralno ponašanje čovjeka u skladu sa etičkim vrijednostima postavljenima u određenoj zajednici’. Princip humanosti odnosi se na jednakost svih ljudi bez obzira na porijeklo ili spol, dostojanstvo ljudi i pacifizam (odbijanje napadanja drugih). Također sadrži toleranciju i poštovanje svih osoba i njihovih uvjerenja, a u ponekim perspektivama i poštovanje životinja i prirode općenito. Čovječnost se često veže uz duhovnost. Ona je temelj za ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo u većini demokratskih država svijeta koja su se polagano razvijala kroz povijest. Humanost i koncept solidarnosti vode do pojma spremnosti pomaganja ljudima u nevolji. Primjeri su socijalni centri Caritasa, angažiranje članova neke humanitarne udruge ili organizacije za promicanje ljudskih prava, dobrosusjedski odnosi i spremnost pomaganja susjedu, filantropija i humanitarna pomoć (u obliku hrane, vode, zdravstvene skrbi ili obrazovanja). U kršćanstvu i drugim religijama čovjekoljublje je religiozna dužnost.
„Ja samog sebe držim za nesposobnog mrziti bilo koje živo biće na Zemlji. Na dugom putu discipline molitve prestao sam prije više od četrdeset godina mrziti bilo koga. Ja znam da je to veliki zahtjev, ipak ga se pridržavam sa humanošću“, kazao je Gandhi, indijski vođa nacije i istaknuti svjetski humanist.
Istina, silno je teško ponekad biti human, tj. čovječan i često se tada pravdamo kako smo samo ljudi, implicirajući na ispoljene mane. No, nužno je o takvim stvarima promišljati i osvještavati samog sebe kao pojedinca, ali i pripadnika jedine živuće skupine koje je sposobno koristiti um kako bi njemu i drugima oko njega bilo bolje u svakom smislu te riječi. Nema ništa ingeniozno u čovječnosti, to je nešto čemu svi bezizinimno težimo, pa zašto onda ne bismo to tako i prihvatili kako bi nam postupci uistinu odgovarali krajnjim težnjama čovjeka – sreći jer smo humani.
D. Šabić