Kulturna baština i kulturno nasljeđe Hrvatskog naroda jedna je od najvrjednijih dobara koje trebamo čuvati, njegovati i održavati. U Hrvatskoj ima gotovo sedam tisuća zaštićenih kulturnih dobara, a kao najveće blago često se ističu dvorci.
Hrvatska je geografski interesantna zemlja. Posjeduje prirodne ljepote od ravnica, preko planina, pa sve do mora. Povijest Hrvatske je povijest s bogatom kulturom i kulturnim utjecajima. Pod kulturnim utjecajima susjednih država Hrvatska je izgradila multi-kulturalnu posebnost, ali i nekim čudom zadržala autentičnost. To se sve odrazilo i na gradnju dvoraca u određenim razdobljima povijesti. Tako na primjer u Dalmaciji i Istri dvorci su palače građene pod utjecajem Italije, Grčke i Mediterana, dok su dvorci u Zagorju, Slavoniji i nekim unutarnjim krajevima bili izgrađeni više pod utjecajem arhitekata i građevinara iz Austrije i Mađarske. Dakle, osim utjecaja susjednih država, na samu gradnju utjecao je i stil odnosno razdoblje u kojem se dvorac gradio.
S obzirom na sve spomenuto, Hrvatska u svojim dvorcima ima raznovrsno i golemo kulturno nasljeđe koje je dobar turistički potencijal u suvremenom svijetu. Na žalost, velika većina dvoraca u Hrvatskoj do dana današnjeg je zapuštena, devastirana i osuđena na propadanje. U moru zapuštenih dvoraca, nađe se i koji privatni investitor –„dobročinitelj za dvorce“. Izgleda da su takvi „dobročinitelji“ rijetkost, ali i spas! Upitamo se ponekad zašto Hrvatska nije poznata po dvorcima poput Irske, Škotske, Engleske, Francuske, Španjolske, Njemačke…Ulaganje, obnavljanje i renoviranje takovih građevina u Hrvatskoj je vrlo slabo i pojedinačno. Nakon drugog svjetskog rata mnoge građevine poput kurija, palača i dvoraca su u Hrvatskoj bile oduzete njihovim vlasnicima i pretvorene u državno vlasništvo komunističke države, prenamijenjene u gospodarske zadruge, devastirane i prepuštene zubu vremena…
90-tih godina prošloga stoljeća nakon pada komunizma i završetka socijalizma, u obrambenom Domovinskom ratu, pak mnogi takvi kulturni spomenici-devastirani su. Danas- kada Hrvatska uživa mir i samostalnost i kada je po anketama svjetskih istraživanja jedna od najpoželjnijih turističkih destinacija –ne ulažemo dovoljno sredstava u svoje dvorce, palače i kurije –te one već dugo i sigurno propadaju. Dvorci nemaju svoje ustaljeno radno vrijeme npr. „od kada do kada“ se može vidjeti unutrašnjost dvorca i za to kupiti karta.
U samo nekoliko stoljetnih zdanja može se ući i razgledati, ali isključivo uz najavu. Dakle, ova je problematika očito mnogo šira od nedovoljnih financijskih sredstava države za sanaciju i restauriranje dvoraca. Svi dvorci s popisa Ministarstva kulture nisu u vlasništvu države. Neki su, naime, u privatnom vlasništvu ili u koncesiji, a mnogi koncesionari ne ispunjavaju uvjete za uređenje dvoraca. Važno je da dvorci dođu u „dobre ruke“ tj. u vlasništvo i donaciju onih koji iskreno poštuju kulturno nasljeđe i imaju dovoljno interesa i financija da im povrate stari sjaj i vrijednosti. Na kraju povijesno kulturne priče o hrvatskim dvorcima donosimo znamenite vrijednosti jednog od najpoznatijih. To je dvorac Trakošćan.
Dvorac Trakošćan jedan je od najatraktivnijih dvoraca u Hrvatskoj. Podignut je kao manji burg u sustavu utvrda Zagorske kneževine, ali vrijeme njegove gradnje nije utvrđeno. U osnovi dvorca prepoznatljive su značajke jednostavnih romaničkih kaštela XII-XIII. st. Od mnogobrojnih se feudalnih gospodara ističu Celjski, Jan Vitovec, Korvini, a nakon raspada Zagorske kneževine kao posebno vlastelinstvo uživaju ga Gyulayi, a od 1568. Draškovići.
Više je puta proširivan i dograđivan. Znatnije dograđen 1592, kada Draškovići podižu topničke kule s krovištem (ploča s grbom i natpisom Ivana II. Petra Draškovića iz 1592. na zapadnoj kuli). U to se doba dograđuje kat, povisuje središnja kula i oblikuje dvorište s arkadama.
Ponovno se dograđuje tijekom XVIII. st, kada kule dobivaju kruništa, glavna kula dobiva razvedenu lanternu, a oko tvrđave gradi se cinktura obrambenih objekata, zidova i kula. Zapušteni zamak obnavlja 1850-60. podmaršal Juraj Drašković u rezidencijalni dvorac. Obnova je, u duhu romantizma, izvedena u neogotičkome stilu uz istodobnu obnovu čitava okoliša, gdje je uređen park-šuma s rijetkim drvećem, umjetnim jezerom i vrtnim objektima. Istaknuti su elementi obnovljena dvorca: ulazna kula s pokretnim mostom i grbom Drašković-Malatinski iz XVIII. st, viteška dvorana s cjelovitim viteškim oklopima iz XVI. st. i zastavama Draškovićeva banderija iz XVIII. st, zbirka oružja s teškim bradaticama (Hackenbüchse), puškama i pištoljima na kolo te turskim oružjem, zbirka portreta Draškovića i njihovih rođaka (Nikola Zrinski) iz XVI-XIX. st, opus slikarice Julijane Erdödy-Drašković iz druge polovice XIX. st, ciklus Četiri kontinenta M. Stroya, klavir C. Graffa, očuvana dvorska kuhinja, knjižnica. U parku je kapela sv. Ivana (Januš) iz 1752. s kasnobaroknim namještajem.
Od 1953. u dvorcu je muzejska postava, koja osim vjerne rekonstrukcije ambijenata iz razdoblja obnove sadrži vrijedne primjerke baroknoga namještaja i sitnih predmeta.
I dvorci žive na svoj način. Posjetite ih!
Izvor: Wikipedia
Više u kategoriji: Kulturna baština
D. Šabić, mag. nov.