Apolitični

Hrvati na 19. Festivalu slovenskog filma

Na 19.  Festivalu slovenskog filma koje se u gradiću Portorožu održavalo između 13. i 18. rujna svečano je zatvoreno dodjelom nagrada među kojima je i najprestižnija nagrada ovog natjecanja – Vesna.

Festival slovenskog filma organizira se od 1998. godine u Portorožu, a osim glavne nagrade i filmskog priznanja – Vesna, dodjeljuje nagrade i priznanja u brojnim ostalim kategorijama, poput nagrade za najbolji kratkometražni film, dokumentarni film, studentski film, scenarij, režiju, fotografiju te ostale brojne sastavnice filmske prakse.

Priznanja na 19. Festivalu slovenskog filma

Ove godine filmovi su se prikazivali i nagrađivali u dvadesetak kategorija, a sama Vesna predstavlja najveće državno priznanje na području filmske umjetnosti. U stručnom žiriju ove godine su se našli: Sonja ProsencMeta MazajRado Likon i Jure Matičić.

Nagrada Vesna za najbolji dugometražni film dodijeljena je Žigi Vircu za film „Houston, imamo problem”. U koprodukcijskom dijelu nastanka filma o izmaštanom jugo-svemirskom programu sudjelovao je i hrvatski Nukleus film te hrvatski producent Siniša Juričić.

Žiri je svoju odluku o dodjeljivanju nagrade Vesna filmu „Houston, imamo problem”objasnio riječima da je dokumentarnom formom uspješno spojen fikcijski i stvarni povijesni svijet koji prisiljava na kritičko promišljanje, a ne prihvaćanje tzv. istine koju serviraju mediji.

„Houston, imamo problem” nagradu je, također, dobio i za najbolju montažu, koja je dodijeljena našem Dubrovčaninu Vladimiru Gojunu, te nagradu za najbolju ušku ulogu koja je dodijeljena hrvatskom glumcu Božidaru Smiljaniću za ulogu umirovljenog zrakoplovnog inženjera Ivana Pavića.

Nagrada Vesna za najbolji dokumentarni film dodijeljena je filmu „Meje” redatelja Damjana Kozolea. Damjan Kozole, nakon što je priznanje za svoj film dobio i na 5. DOCUDOK festivalu, priznanje za svoj kratkometražni snapshot o depresivnoj i tmurnoj imigrantskoj stvarnosti, priznanje za najbolji dokumentarni film potvrdio je i u Portorožu.

Žiri je svoju odluko opravdao obrazloženje da je „Meje” zrcalni pregled modernog vremena i osobne ljudske neosjetljivosti te da snimanju ovog dokumentarnog filma nije trebalo nikakvih intervencija van stvarne slike koju prenosi.