HRVACE – Već po treći put zaredom sastaju se maturanti iz Hrvaca, koji su davne 1962. završili Malu maturu i nakon pola stoljeća, evocirali uspomene na teške i burne dane, od kojih su neki posao pronašli i u inozemnstvu, pa ih ni ta udaljenost nije priječila da da se nađu na ovom skupu.
„Zašto se mi sastajemo“ glasilo je jedno od pitanja, na koje je odgovor dao bivši razrednik Aljoša Vuletić, i konstantirao kako im je danas dobro i kako jedni drugima pomažu, te kao cilj je sastajati se i družiti te izmjenjivati iskustva i svake godine provjeravati koliko ih je na okupu, kako svi ovi ugodni trenuci i prijateljstva ne bi pali u zaborav. Ovo je naše treće druženje, a u međuvremenu tri učenika su sahranjena i jedna nastavnica, a preko „Slobodne Dalmacije“ objavili smo našu sučut…“ kazao je Aljoša i izvršio prozivku, na koju su se odazvali.
Jozo Alebić, Seka Batarelo, Miro Bošnjak, Stipe Bošnjak, Pavica Buj, Stanko Čurković, Mate Doljanin, Kata Ivakić, Neda Lekić, Luka Narunica, Mara Medvid, Stipe Radan, Ana Odžak, Slobodan Pletikosić, Dinko Pletikosić, Janko Mađor, Nevenka Mađor, Lenka Stipica, Andrija Vitaljić, Smilja Vukman i Aljoša Vuletić.
Potom je minutom šutnje odata počast preminulim članovima.
Janko Mađor, jedan od inicijatora ove hvale vrijedne inicijative, govoreći o ponovnom druženju ondašnjih kolega, ustvrdio je kako se ovim primjerom pokazuje našu ljudskost, pokazujemo našu solidarnost. Pokazujemo koliko smo mi i nakon toliko godina ostali bliski i prijatelji, što nas krasi i veliča i zato ustrajmo i dogodine se sastati u što većem broju, na ponos i diku naše generacije.
To je bila prilika da i oni koji nisu nazočili prijašnjim susretima, kao što je Miro Bošnjak, koji je dugi niz godina proveo u Australiji, gdje je zasnovao i obitelj govorio je o teškim uvjetima rada i života u emigraciji.
Ovo je bila prilika da jedan od organizatora Aljoša Vuletić, okupljenima podijeli kopiju knjige autora dr. fra Stanka Petrova „Gospa sinjska“ – povijest sinjskoga … kao doprinos 300. obljetnici Čudotvorne sinjske Gospe.
Na kraju, sudionici su dobili kopiju pisma, kojeg im je poslala kolegica Ana Buljac, koja već 42 godine živi u Australiji. Pedagošku akademiju, smjer hrvatski – povijest s kolegama Jankom Mađorom i Maricom Radan u Splitu. Godine 1972. g-đa Ana odlazi u Astraliju, gdje se uključuje u rad hrvatske zajednice, osnivajuči hrvatsku školu i zajedno sa svojim kolegama- hrvatima počima velika i teška borba za uvođenje hrvatskoga jezika u australske gimnazije kao maturalnog predmeta. Sve do umirovljenja g-đa Buljac je radila u Državnim komisijamna za hrvtski jezik. Na kraju svog pisma sudionicima ovog skupa poželjela je dobro zdravlje i još mnogo ovakvih susreta.
Na slici, zajednički snimak za uspomenu.
Više u kategoriji: vijesti dopisnika
Slika i tekst: Davor GRGAT
