Sagradio je izdvojeni svijet, sazdan od niza malih svjetova, svaki dovoljan za sebe, dio Relais & Chateaux udruženja luksuznih hotela
Iznenađenje nema definiciju, zato jest iznenađenje. Svakako mora zaustaviti i donijeti osjećaj ugode, doživljaj koji čovjek memorira i nosi sa sobom. To je napravio Meneghetti, mali veliki hotel u Istri, nedaleko od gradića Bale.
Miroslav Plišo, odvjetnik koji je cijelu pravničku karijeru izgradio u poslovnom okruženju velikih tvrtki i korporacija, svoj je nemirni duh uposlio projektom koji je trebao izgledati kao luksuzni hotelski biznis, ali je na kraju napravio nešto drugo.
Sagradio je izdvojeni svijet, sazdan od niza malih svjetova, svaki dovoljan za sebe, dio svjetskog Relais & Chateaux udruženja luksuznih hotela. To nije rezultat plana koji uključuje 11 objekata, 88 udobnih apartmana s pripadajućim bazenima, nekoliko velikih među kojima je i onaj s grijanom vodom, ali i natkriveni u okviru spa centra, teretana, prostor za masaže, vinski podrum i razni drugi sadržaji namijenjeni ugodi, nešto je više i bolje.
Malo preuzetna najava, možda sasvim nepovezana s imanjem, ali vrlo prikladna za ono što se dogodi koji kilometar kasnije nakon što mehanizam otvori teška željezna vrata i pusti namjernike da uđu u unutrašnjost parka. Sva su vrata simbolika, ona granica koja odjeljuje svima dostupno i uvodi u nešto intimno.
Do recepcije se dolazi pješice, bez obzira na to je li gost prebogati sultan, IT-jevac iz Irske, slovenski ili hrvatski menadžer neke od uspjelih tvrtki. Indiskretan obilazak imanja pokazao je da takvi postoje, a njihov popriličan broj usprkos ili baš u inat pandemiji, govori da je dobar, profilirani turizam ono što privlači kvalitetne goste.
Kako god, kada je prije mjesec dana otvorio hotel, otvorio je i novi bar, mjesto za tiho večernje uživanje uz dobar konjak ili početak dana uz espreso.
Pritom je razvio i proizvodnju vlastitog vina i maslinova ulja.
Zato se na imanju nalazi i vinarija, ali Meneghetti proizvodi i praline, razne torte i slastice u svojoj slastičarnici, peku četiri vrste kruha za goste, raznu hranu. Voli što se proizvodnja hrane posvetila kvaliteti, kulturi stola koja se oslanja na lokalne proizvode pa spomene mesara koji četrdeset dana brine o steakovima kako bi kvalitetno odležali. – Vrijedni ljudi – kaže za Istrijane. Usputno ispriča da voli rajčicu i da je pomogao lokalnom proizvođaču, čovjeku koji je promijenio karijeru, napustio korporacijski posao za računalom i gužvu velikoga grada i upustio se u uzgoj rajčica, u razvoju njegova OPG-a.
Cijeli članak možete pročitati na:
Foto: Pixabay