Gradska knjižnica Trogir utemeljena je 1. svibnja 1867. godine pod nazivom „Narodna štionica“. Počasni član „Štionice“ bio je đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer. Na svoju 135-u obljetnicu osnutka Gradska knjižnica Trogir je preselila u palaču Lucić. Riječ je spomeniku nulte kategorije kojemu su restauratori brižno pokušali vratiti prijašnji sjaj renesansnoga zdanja.
Osim što ima iznimnu kulturno-povijesnu vrijednost, značaj joj daje i činjenica što se upravo u toj palači rodio glasoviti hrvatski povjesničar Ivan Lucius – Lucić (1604.- 1679.), otac hrvatske povijesti prema znanstvenim osnovama. Otac Ivana Lucića pisao je hrvatske i latinske pjesme i pripadao je onodobnom splitsko-trogirskom književnom krugu marulićevskog i postmarulićevskog razdoblja. Petar Lucić je načinio prvu hrvatsku antologiju nazvanu „Vartal“ u kojem su sabrane gotovo sve hrvatske pjesme
Marka Marulića, kao i pjesme onodobnih splitskih, dubrovačkih i šibenskih pjesnika, pa i pjesama samoga Petra Lucića. Ivan Lucić rođen je u rujnu 1604. godine u Trogiru.
Studirao je u Rimu i Padovi gdje je 1630. doktorirao pravo. Od 1630. godine je sudac i čelnik gradske uprave. Kako bi „daleko od mletačkih nauma“ dovršio započeto djelo, napušta 1654. Trogir i nastanjuje se u Rimu. Tu ulazi u krug istaknutih erudita oko akademije švedske kraljice Kristine. Član je uprave i predsjednik (1662-1663) Zbora sv. Jeronima. Lucićevo glavno djelo jest De regno Dalmatiae et Croatiae.U prilogu ovoga značajnoga izdanja nalazi se šest historiografsko-geografskih karata koje predstavljaju naš prvi atlas.
Posljednjih godina otkako knjižnica djeluje kao samostalna ustanova nije se samo prostorno obogatila već i sadržajno. Od ne baš ugledne čitaonice novina pretvorila se u suvremenu knjižnicu sa sadržajima koji zadovoljavaju potrebe svojih korisnika.
Inače, jedan od vrlo rijetkih dokumenata koji je sačuvan iz doba utemeljenja Knjižnice su Pravila narodne štionice i popis članova.
Sve se to čuva u Muzeju grada Trogira.
D. Šabić