Često sam znala zapitati se…postoji li uopće takav grad i ako da, kako ga netko sa sigurnošću može takvim okarakterizirati? Kakav bi taj grad trebao biti da njegova mjera bude baš za svakog čovjeka? Kao pojam, grad je istodobno dinamičan i snažan, s procesima koji direktno utječu na čovjeka, jednako kao što ljudi i njihovo djelovanje formiraju društvene tokove grada. Njegov sadržaj, mogućnosti, energija koja se stvara u međusobnoj interakciji čimbenika grada, samo su dio slike koju svatko od nas oblikuje o mjestu kojeg smatra idealnim.
Upravo takav, dovoljno velik da ispuni čovjekove želje i očekivanja, a opet dovoljno malen kako bi zadržao dušu, u isto vrijeme idealan grad, svakom bi trebao pružiti krila slobode, ali i utočište. Kad bismo ostavili nekakve standardne čimbenike koje čine grad po strani… ostalo bi upravo ono što je odgovor na moje pitanje: osjećaj. Osjećaj pripadnosti, prihvaćanja, uklapanja. Osjećaj da je u mojim očima upravo taj grad idealan jer je nekako po mjeri – mene kao čovjeka, pojedinca. Jednog od mase točkica koji u slici tog grada piše svoju priču. Možda malu ili nevažnu, ali moju. Jer one čine grad: ljudske sudbine, priče, odnosi, kretanja, razmišljanja. Život. Grad se zato teško ili gotovo nikako u svom proučavanju ne može odvojiti od ljudi, jer ljudi čine njegov najvažniji dio.
Nastanjuju i nastavljaju neke stare priče, obogaćuju ih, pišu nove i grade temelje za neke buduće. Neke od priča vidjet ćete i osluškivati u arhitekturi koja će zapečatiti neke događaje i procese te ih tako zauvijek zapisati u vremenu, a druge će ostati kao tiha jeka u skrivenim kutevima malih ulica koje će već sutra zvučati možda potpuno drugačije.
Više u kategoriji: Arhitektura
A. Vlaić, mag. ing. arh.