Hodajući uvečer Gradom, imaš dojam da će se kuće urušiti, a zidine uleknuti. Odasvud dopire kakofonija preglasne glazbe, a u kafićima u sjeni Orlandova stupa šankovima su zavladale hostese koje se uvijaju u šljokičastim haljinama na zvuk nekakva, nazovimo ga tako, post-techna, koji ori cijelu večer tako da vibrira cijela Pjaca i sve ulice oko nje. Tu se okupljaju milenijalci inozemni kojima je cilj što brže se napiti te ih služe ubrzani konobari zastakljenih pogleda.
Ukratko, okolne nekretnine trenutačno vrijede koliko i šatori na Zrću, a svatko tko ima iole više novca začas će pobjeći od te gungule koja tisućljetnu jezgru Grada pretvara u party-zonu za zapadnu polusirotinju.
Razgovarao sam proteklih dana s više uglednih Dubrovčana koji stoje iza građanske inicijative “Akustični Dubrovnik”. Nitko zasad ne želi istupiti pojedinačno, no predočili su mi nacrt projekta koji podrazumijeva, ukratko, promjenu cijele paradigme turističkog života unutar zidina.
Cilj im je, kako kažu, da javni interes bude ispred privatnoga, ali i da od njihova projekta profitiraju prije svega oni koji se i sad bore za turistički prihod na najboljim lokacijama u gradu.
Projektom se predlaže da se Dubrovnik u razdoblju od 1. lipnja do 1. listopada svake godine pretvori u grad akustične glazbe. Ujedno bi se proglasio Zamp-free zonom jer ugostitelji u tom razdoblju ne bi uopće koristili ikakvu glazbu s uređaja u svojim lokalima. Sva bi im dolazila s ulice, s javne površine.
Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr
Foto: Pixabay