Glazbeni zvuci Terracon News-a ugostili su splitskog pjevača, nekadašnjeg športaša, nagrađivanog glazbenika, zanimljivog pjevača Nenada Vetmu. Krenimo redom…
Od pete godine života počinje se svakodnevno baviti tenisom, a s početkom osnovne škole pohađa gitaru u glazbenoj školi Josip Hatze u Splitu.
Nakon mnogobrojnih uspjeha na domaćim i europskim teniskim terenima, ipak ne odustaje od glazbe. Istovremeno počinje svirati solo gitaru u mandolinskom orkestru KUD Filip Dević i potom, pohađajući gimnaziju Vladimir Nazor u Splitu, osniva i svoju prvu grupu.
1979. godine odlazi u Njemačku kao profesionalni tenisač i trener gdje boravi punih osam godina. Velika nostalgija za rodnim krajem i ponuda Zdenka Runjića da pjeva na Splitskom festivalu zabavne glazbe ’87. dovela ga je u svijet profesionalne glazbe, sa pjesmom „Zavičajna‟ Z. Runjića i J. Fiamenga, zauvijek u domovinu.
Do danas izdaje 13 projekata. Mnogobrojne turneje po Australiji, SAD-u i Kanadi nisu ga spriječile da nastupa na raznim dobrotvornim koncertima diljem Hrvatske (preko 200). Njegova spontanost i jednostavnost, uvjerljivi baritonski muški vokal te raznoliki domaći i strani izbor pjesama u live nastupima ne začuđuju kad mu se doda epitet hrvatski Tom Jones.
Kroz riječi, zvuke gitare i pjesmu donosimo priču sa Vetmom…
– U glazbi sam pronašao kreativnost kakva u tenisu ne postoji. U vrijeme kada me Runjić pozvao da zapjevam na Splitskom festivalu, živio sam u Berlinu i radio u klubu Borisa Beckera. Išlo mi je odlično. Ali to je to, u tenisu je bio u igri samo novac. Koliko više sati, toliko više novaca. To me nije ispunjavalo kao čovjeka. Htio sam raditi nešto kreativno, gdje mogu „otvoriti dušu‟, – veli Neno kojem su jednostavnost, skromnost i spremnost na kompromis otvorile mnoga vrata, no istovremeno mu, po svemu sudeći, onemogućile karijeru zvjezdanih razmjera. Lijepo je čuti za kraj razmišljanja našeg gosta. – Čovjek mora biti priseban, spontan i probitačan. Cijenim skromnost, i ako znaš biti skroman, onda možeš uživati život.
D. Šabić
