U Galeriji umjetnina u utorak, 3. studenog 2015., u 19 sati, otvara se retrospektivna izložba Julije Knifer: Bez kompromisa. Julije Knifer je svojim nekonvencionalnim pristupom mediju slikarstva obilježio drugu polovicu 20. stoljeća. U organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb te zahvaljujući suradnji s Galerijom umjetnina, retrospektivni pregled Kniferovog opusa bit će ujedno i prva samostalna izložba Julija Knifera u Splitu. Unatoč znatno manjoj prostornoj dispoziciji u odnosu na integralnu verziju prvog cjelovitog predstavljanja stvaralaštva Julija Knifera u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu 2014., publika će imati prigodu pogledati izbor ključnih radova iz zbirke i arhive umjetnikove obitelji, Muzeja suvremene umjetnosti i Moderne galerije u Zagrebu, te platna velikih dimenzija koja su povodom retrospektive dopremljena iz Geneve i Berlina.
Evo što su izjavile kustosice izložbe Ana Knifer i Radmila Iva Janković:
Izložba u Galeriji umjetnina broji preko stotinu radova iz različitih razdoblja, nastalih u svim tehnikama i materijalima koje je umjetnik koristio – ulja na platnu, crteža olovkom, kolaža, akrilika na platnu, urbanih intervencija i dnevničkih bilješki, kao i posebnom prostoru izdvojene radove i dokumentaciju iz vremena djelovanja grupe Gorgona (1959. – 1966.) čiji je Knifer bio član. Konačno, izložba će pojasniti i toliko često ponavljano pitanje – kako i kojim putem je Julije Knifer došao do meandra, tog prepoznatljivoga znaka svoga slikarstva.
Julije Knifer u svijetu umjetnosti postao je prepoznatljiv po geometrijskoj formi meandra do kojega dolazi početkom šezdesetih godina tragajući za krajnjom redukcijom svih izražajnih elemenata : „U roku od nekoliko mjeseci došao sam takoreći do kraja, to jest do crnobijele slike (koju sam nazvao anti-slikom), do meandra od kojeg se dalje jednostavnije ne može.” Težeći svođenju izraza na što jednostavnije oblike još za vrijeme studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1951. – 1957.), usvojenim jezikom kubizma od prepoznatljivih motiva iz stvarnosti (pejzaža, portreta) kreće prema posve apstraktnom izrazu. No, sve ono što će se poslije ponavljati u njegovu radu, navijestio je još prije upisa na akademiju, serijom Autoportreta koji kao svojevrsni dnevnički zapisi kontinuirano nastaju nekoliko godina za redom (1949. – 1952.), a o kojima prof. Zvonko Maković otkrivajući ih prvi puta javnosti 1987. u sklopu izložbe „Do meandra” piše: „Crtajući to lice, Knifer nastoji crtati nešto znatno složenije od njegove konvencionalne topografije: on nastoji proniknuti u skrivena značenja svog misaonog pogleda, točnije rečeno ocrtati svoju kritičku svijest.” Krivudava rijeka meandar u likovnoj umjetnosti postala je sinonim vječnog protjecanja života. No, Julije Knifer taj će arhajski simbol dopuniti vlastitim, individualnim tumačenjima, otvarajući najjednostavnijim mogućim, ali krajnjim i suprotstavljenim vizualnim sredstvima složena pitanja o ljudskoj egzistenciji. „Vjerojatno sam svoje posljednje slike već načinio, a prve možda nisam.” – rečenica koja se logikom meandra neprestano ponavlja u njegovim zapisima iz 1976., daje nam ključ za ulazak u svijet u kojemu kronologija i kontinuitet nemaju nikakvo značenje.
Premda početkom šezdesetih donosi beskompromisnu odluku o doživotnom slikanju meandra koju je odmah objavio svojim kolegama gorgonašima, tom obliku poriče filozofsku, pikturalnu i dekorativnu narav, svodeći ga tek na vizualnu činjenicu. Usprkos tome, od onoga trenutka kada se pojavio, meandar postaje znak kojemu tumači njegova djela ne prestaju pripisivati upravo suprotno – simbolička, pa i filozofska tumačenja.
Izložba je otvorena do 6. prosinca 2015., a vas pozivamo da je posjetite.
Više u kategoriji: Kultura
Izvor i foto: Galerija umjetnina Split
D. Šabić, mag. nov.