Znalci ističu kako je Neretva najizdašnija rijeka jadranskog slijeva koja se u svojemu gornjem toku probija kroz bespuća, kanjone, klisure, kotline, gdje je ta ljepotica slikovitih krajolika ukroćena akumulacijama i branama, poput velike HE Jablanica i HE Rama te triju stuba HE Grabovica, Salakovac i Mostar. U svojem donjem toku Neretva se preoblikovala u močvarnu dolinu, dakako i deltu, gdje raste luka i grad Ploče. To područje oduvijek je privlačilo ljude zahvaljujući bogatstvu flore i faune, ali Neretvu su najviše koristili splavari, veslači, lađari, ribiči, lovci, sportaši, poljodjelci, vodeničari, a ta je rijeka mnogima oduvijek bila i ostala i rezervoar svježe hrane.
U dolini Neretve još uvijek, unatoč melioracijskim zahvatima i pretvaranju te hrvatske močvare u plantaže mandarina i drugih agruma, prepoznatljivi tršćaci, gusti šaš, lopoči… Gotovo je sve pogodno za stanište, zimovanje i selidbu raznolikih ptica poput liske, divlje patke, no bogat je i riblji fond. Čari toga podneblja, kao posebnog spoja brda i doline, rijeke i mora, već su upoznali i mnogi inozemni turisti, koje čine i autohtone drvene trupe (trupice) i tradicionalne lađe. Neretvani ističu kako su ta plovila stoljećima imala široku namjenu u životu, napose trupice po kojima je također prepoznatljiv njihov kraj. Inače, lađa se u Neretvi pokreće i lancanjem, kada je s obale rijeke vuku snažni tegleći konji užetom vezanim na vrh jarbola. To nam je potvrdila i mlada Neretvanka Magdalena Meder-Ujdur.
„Mnogi su se uvjerili da je dolina Neretve i hrvatska Kalifornija koja je tek nedavno otkrivena zahvaljujući i fotosafarijskom turizmu. Bitno je da rijeku očuvamo za buduće naraštaje“, poručuje Magdalena. Hrvoje Vučković proriče dobru budućnost safarijskom turizmu u delti, koji se najviše razmahao u Momićima na desnoj i na lijevoj obali Neretve, ali i sa slikovitim Baćinskim jezerima. „Naše su lađe spašene zahvaljujući Maratonu lađa i fotosafarijskom turizmu. Prijevoz turista u dolini Neretve obavlja se isključivo lađama koje gostima služe i kao restoran na vodi. Trupica se više ni izbliza ne upotrebljava kao nekada kada se u njoj vjenčavalo, rađalo i umiralo, a ona je našim predcima bila i jedini put u svijet. Bez trupe se ovdje nije mogao zamisliti normalan život i zato bi se to naše plovilo moralo što prije zaštititi i kao spomenik ovog podneblja“, predlaže Vučković.
Dopredsjednik Udruge lađara Neretva Boro Jelčić tvrdi kako je lađa otrgnuta zaboravu zahvaljujući upravo tom udruženju, najviše njezinu predsjedniku Pavlu Jerkoviću, koji je na Neretvi pokrenuo i maraton lađa. „U Neretvi ima ribe i dosta se lovi, ali su njezine vode onečišćene metalom. Imamo svoje trupe iz kojih već pola bacamo mreže popunice, parangale i vrše. Ovdje je trupa cijenjena, stara je koliko i ova rijeka, i mjesto Komin, ali je, na žalost, gotovo na izdisaju. Zahvaljujući lađarima i ribarima, a u zadnje vrijeme i turističkim djelatnicima, neretvanska trupa i lađa su spašene“, u glas nam rekoše neretvanski ribiči u Kominu, na desnoj obale Neretve. Pavao Jerković, koji je svoj ugostiteljsko-turistički objekt otvorio 1990. g. nakon povratka u domovinu poslije dvadesetogodišnjeg rada u Njemačkoj. Ističe kako je u tu djelatnost uložio svu ušteđevinu koju je mukotrpnim radom stekao izvan rodnog mjesta Krvavca. Za Jerkovića kažu kako je oduvijek bio sklon izazovima pa je još 16. kolovoza 1996. g. (Gospa od Karmela) pokrenuo fotosafari dolinom Neretve.
„To je bio prvi organizirani dolazak turista u ove krajeve, a dogodio se istodobno kada i otkriće rimskog Foruma sa 16 kipova u antičkoj Naroni što je, uz već postojeću Ontološku zbirku Metkoviću, i te kako obogatilo turističku ponudu ne samo doline Neretve i Dubrovačko-neretvanske županije. Zatim sam pokrenuo i organizirao i prvi maraton lađa na Neretvi koji je tijekom vremena postao prepoznatljiva sportsko-turistička atrakcija ovog podneblja, jedina takva ne samo u cijeloj Hrvatskoj nego i na Mediteranu. Tako dolina Neretve više nije samo tranzitni kraj, nego je postala ciljano odredište tisućama turista koji redovito svake godine dolaze uživati u ovoj bogatoj prirodnoj, kulturnoj, povijesnoj baštini ovoga područja. Čim je realiziran prvi fotosafari, mislili smo kako će sve biti odlično ako, zbog njega, u dolini Neretve dođe najviše 500 gostiju. No, to smo premašili već u prvoj godini tijekom ostvarenja toga projekta“, ističe Pavao Jerković, nadodajući:
„Morali smo obnoviti stare i oronule lađe koje su uglavnom počivale na dnu rječica i jezera u ovom kraju kako bismo užitak fotosafarija ponudili većem broju gostiju uz naše vješte skipere odnosno gondolijere“, priča nam Pavao Jerković, uspješni i ugledni poduzetnik. „Uvidjeli smo da ljudima trebamo omogućiti komfor i proširiti ponudu. Zaključili smo kako u ovom našem kraju postoje izuzetne pogodnosti i za razvoj izletničkog turizma, što smo donekle i iskoristili. Nakon proširenja svojih autohtonih neretvanskih lađa, obavili smo istraživanje među turistima kako bismo doznali što bi oni htjeli te na koji bismo način mogli proširiti svoju ponudu – sve u svrhu zadovoljenja gostiju. Tako je nastala ideja o uređenju i Neretvanske kuće 1. Riječ je o kamenoj kući, staroj više od 100 godina, u zaseoku Čovići, a uskoro će biti u funkciji i Neretvanska kuća 2. Našim gostima nudimo sve neretvanske specijalitete pripremljene na tradicionalni način. Najpoznatiji su od njih jegulja, cipli, vrste morske ribe, školjke, liska i divljač iz neretvanskog podneblja, a tu su i bogate, ukusne slastice, juhe, salate, voće, pa više domaćih kvalitetnih vina, rakije lozovače, travarice…“, navodi Jerković široku paletu ponude.
No, taj ugledni neretvanski hotelijer iz Krvavca također ističe kako je turistička ponuda prepoznatljiva upravo po safarijskom programu u cjelokupnom reprezentativnom projektu Turističke zajednice Republike Hrvatske, a sastoji se od osam zanimljivih izvornih neretvanskih lađa, od kojih su neke stare i više od 100 godina. Zapravo, njegov izletnički turistički program koji se provodi tijekom cijele godine kad je lijepo vrijeme, sastoji se i provodi, sve od dolaska prve skupine turista na Neretvu, njihova ukrcaja u lađe, nakon čega svaki put uslijedi vožnja kanalima i rukavcima rijeke uz razgledavanje bogate flore i faune neretvanske močvare, jedine takve delte ne samo u Hrvatskoj.
„Surađujući s renomiranim putničkim agencijama u zemlji svijetu, primjerice, za naš fotosafari su doznali mnogi ljubitelji diljem svijeta. Iskoristili smo gotovo sve potencijale netaknute prirode koje dolina Neretve pruža čovjeku te smo tek dio toga blaga uklopili u ponudu, poštujući ekološke zakonitosti. I nismo se prevarili, a jesmo li u potpunosti uspjeli i svojim i ne baš tako zahtjevnim projektima, pokazat će skorašnja budućnost. Želim podsjetiti i na činjenicu kako je riječ o ambijentu u kojem zacijelo uživaju gosti, kakav bi mogle poželjeti mnoge sredine“, ocjenjuje Jerković.
Tekst i foto: Nedjeljko Musulin
