Jeste li znali da u bliskom okružju grada Imotskog ima ni više, ni manje, nego jedanaest prirodnih jezera!? Samo dva od njih ponekad za vrijeme velikih suša presuše, a devet jezera uvijek imaju vodu. Ta divna vodena kolajna ne samo da taj dio Imotske krajine čini lijepim i primamljivim za turiste, već nudi pravo bogatstvo zdrave, pitke i čiste vode koja će u budućnosti biti veliki adut Dalmatinske zagore.
Krenimo redom brojeći u vodenoj kolajni biserna vodena zrnca. Ona započinje praktički u samom gradu Imotskom, s dva jezera dva spomenika prirode i dva najpoznatija kraška bisera ove kolajne. Tamo uz njegov zapadni bok naslonilo se Modro jezero dnevni boravak Imoćana i sigurno jezero među najljepšim u kolajni. Nastalo tektonskim urušavanjem u kraškom kamenu Modro jezero je i najstarije od svih jezera.
Njegov najveći vodostaj prema do sada poznatim podacima zaustavio se na 103 metra. Modro jezero i presušuje, pa tako i češće posljednjih godina, najvjerojatnije zbog klimatskih poremećaja. Njegova voda vrhunske je kvalitete i jedna je od rijetkih voda stajačica gdje se ljudi mogu kupati i ujedno piti vodu. Razlog je što se ona uvijek obnavlja dolaskom podzemnih voda, ali do određene visine. Kada je nivo vode nekih pet-šest metara, tada je i na neki način kraj kupališne sezone. U Modrom jezeru bilo je i ribe i to one koju bi ubacili ribiči.
U posljednjih nekoliko godina u njemu nema nikakve ribe. Samo kilometar od Modroga (ime povlači od predivnih modrih boja svoje vode) svjetski je kraški fenomen Crveno jezero, jedno od najdubljih kraških jama i jezera u Europi i Svijetu. Maksimalno izmjerena dubina jezera je bar za sada 317, a najniža 234 metra. Godine 2017. po prvi put u povijesti ljudska ruka dotaknula je njegovo dno, koje je 6 metara ispod razine mora.
Crveno jezero osim svoje fantastične ljepote za vrijeme maksimalnog vodostaja u svojoj utrobi čuva i više od 15 milijuna kubičnih metara pitke i zdrave vode. U njemu obitava autohtona slatkovodna i vrlo ukusna gaovica. Upravo zbog teškog pristupa vodi te ribe ima napretek.
Nešto više od dva kilometra zračne linije prema zapadu iz zemlje su iznikla dva okrugla bisera, Dva oka. Jedno se zove Gornje, a drugo Donje jezero i jedno su od pet izvorišta rijeke Vrljike. Dubina Gornjeg je oko 13, a Donjeg jezera 7 metara. Nikada ne presušuju, a svojom ljepotom okružja i svojom konfiguracijom pravi su prirodni ljepotani. Iz Donjeg jezera voda posebnim koritom ulazi u rijeku Vrljiku. U Dva oka obitava i autohtona gaovica, a ima i šarana, masnice i plotice i nikada ne presušuju.
Na samom zapadnom dijelu Imotskog polja prava je raskoš imotske vodene kolajne. Na vrlo malom prostoru smjestilo se čak sedam prirodnih jezera, jedno ljepše i neobičnije od drugoga. Nastali su raznim prirodnim procesima od tektonskog urušavanja u kraškom kamenu do jednostavnim utapanjem i propadanjem površina u ravnoj zemljanoj podlozi.
Odmah na početku prostranog prostora koje se zove Prološko blato smjestilo se i najdublje jezero kojega i nazivaju jednostavno Jezerom. Voda mu varira od dvadeset do pedesetak metara i to jezero je pravi El Dorado za šarane. Nigdje na daleko na tako relativno malom prostoru toliko te slatkovodne ribe. Najveći primjerci su i do 15 kilograma. Osim šarana tu je i patuljasti američki som, zatim veliki som, plotica, masnica, grgeč, gavun, linjak, babuška i na žalost predator štuka. Jezero nikada ne presušuje.
U sklopu kompleksa Prološkoga blata još su tri mala jezerca koje nikada ne presušuju. To je jezero Krenica dubine od nekih dva-tri metra. U njemu ima ribe baš kao u Jezeru. Okruglog je oblika promjera do pedesetak metara. To jezero neovisno je od niti sto metara udaljenog Jezera jer prima vodu iz drugih podzemnih krakova i to krakova koji vodom napajaju rijeku Vrljiku. Na krajnjem jugozapadu Imotskog polja smjestilo se jezero zvano Jezerac. Nikada ne presušuje i promjera je oko četrdesetak metara. U njemu ima ribe baš kao i u jezerima Prološkoga blata. Svega tristotinjak metara od Jezerca, nalazi se i najmlađe jezero imotske vodene kolajne. Živopisno jezerce Bućuša, nastalo 2004. godine propadanjem zemlje u nižu kotu, dubine dva do tri metra. presušuje i u njemu isto ima ribe kao u Jezeru, Krenici i Jezercu.
Ovu lijepu vodenu imotsku priču zaključuju tri predivna kraška jezera na krajnjem zapadnom dijelu Imotskog polja. Svojom ljepotom, zanimljivošću i izgledom uz sami su bok Modrom i Crvenom jezeru. To su od sjevera prema jugu jezero Galipovac, Potom Knezovića jezero, te na kraju te kolajne i Lokvičićko ili Mamića Jezero. Od ta tri bisera u općini Lokvičići jedino do sada i to samo dva puta presušilo je Knezovića jezero, dok Mamića odnosno Lokvičićko i Galipovac nikada presušili nisu.
U njima ima šarana, plotice i masnice, kao i gavuna. Sva ova tri jezera nastala su također urušavanjem u kraškom masivu. Galipovac ima maksimalan vodostaj od 70 metara, a ovo ljeto izmjeren je na 59,5 metara. Trenutačno je još niži. Knezovića jezero ovo ljeto bilježi vodostaj od 19,5 metara, dok je maksimalni i do tridesetak metara. Sada je trenutačno vrlo mali od svega nekoliko metara. Mamića jezero također maksimalno pedesetak metara, a ovo ljeto stručnjaci Javne ustanove More i krš izmjerili su 42.metra.
Cijela ova Imotska vodena kolajna ušla je u projekt “Geo park Imotska jezera” koji je veliki kandidat za ulazak pod zaštitu UNESCO-a.
Foto i članak: Braco Ćosić