Esperantisti su ljudi koji često putuju….
Esperantisti su ljudi koji često putuju, čak i u daleke krajeve. Nije rijetkost da putuju i u najudaljenije krajeve svijeta, jer bilo gdje da stignu, često mogu računati da će se sresti sa istomišljenicima, ljudima koji govore isti jezik, pa im nije teško sporazumijevanje, kao da se nalaze kod kuće.Upravo stoga, na ovogodišnjem 102 Svjestskom kongresu esporantista, koji će se održati od 22. do 29. Srpnja o. g.u Seulu, nazočit će i dva člana Esaperantskog društva „Split“.
I kad već govorimo o esperantistima Splita, moramo konstatirati da esperantski pokret u gradu pod Marjanom bilježi dugu i bogatu tradiciju. Naime prvi esperantisti ovdje su počeli djelovati daleke 1918. Godine, kada su organizirani prvi tečajevi esperanta, da bi 1924. ovdje bio održan Drugi nacionalni kongres esperantista. Prije Drugog svjetskog rata u Splitu je dijelovalo kulturno-umjetničko i sportsko društvo „Espero“ (Nada),(folklor, recitiranje, gluma i sport…) koje je ondašnjoj Vladi kao strani naziv stvarao problem, pa su ga splitski esperantisti preimenovali u „Nadu“, što i danas posjeća na Ragbi klub „Nada“ u Splitu . Prisjetimo se i da su brojni esperantisti bili sudionici NOB-a, a godine 1959. U povodu 100. Godišnjice rođenja autora esperanta dr. Lazara Ljudevita Zamenhofa, u splitskom brodogradilištu je sagrađen prekooceanski brod „Zamenhof“ za poljsku linijsku plovidbu. Kažimo i to da je Split dao esperantskom pokretu i dva predsjednika. prof. dr Ivo Lapenna, dugogodišnji predsjednik Universala Esperanto-Asocio, (UEA)i jednog od najboljih retorika esperanta u svijetu – uopće, i pravnika Ivu Osibova, predsjednika omladinske organizacije Svjetskog saveza esperantista -UEA.
Godine 1960. Split je bio domačin Trečeg kulturnog festivala esperantista bivše države…
Nakon dužeg vremena, splitski esperantisti su se odlučili organizirati jednodnevni izlet negdje u prirodi, i tako „pustiti brigu na veselje“. Ovoga puta su se odlučili posjetiti Sinj i cetinsku krajinu.
U nedjelju, 4. lipnja u jutarnjim satima obavili su građansku dužnost i glasali, da bi u 9 sati sa pet privatnih automobila krenuli u Sinj i okolicu. U Sinju su posjetili Muzej alke i crkvu Gospe sinjske. Nakon toga su krenuli u razgledavanje prirodnih ljepota cetinskog kraja: izvora rječice Kosinac u Hanu s kojeg se vodovodom napaja grad Sinj, izvor rijeke Rude iz koje se napaja veliki dio dalmatinske zagore. U mjestu Grab su posjetili izvor istoimene rijeke i stare mlinice, te upoznali mlinara, narodnog pjesnika i kipara Ivana Iku Samardžića, koji je splitske esperantiste pogostio domaćim mladim sirom, uštipcimna i svojim omiljenim pjesmama. Ručali su na izletištu GAZ koji su nalazi na ušću rijeke Grab u Rudu, gdje su guštali u dobrom hladu i hrani, dok su neki zaigrali na balote. Oni koji posjećuju tečaj esperanta za napredne esperantiste, održali su svoj sat. U predvečernjim satima put ih je vodio preko grada Trilja, do uzvisine sa mjesnom crkvom svetog Petra u mjestu Gardun, odakle se pruža divan pogled na cetinski kraj. Na širem platou posjetili su poznate iskopine rimskog vojnog logora – Tilurija (Tilurium). Mada je ovaj lokalitet splitskim esperantistima odavno poznat, ovo je bila prilika da se počne, tako da slijedeći izlet planiraju u špilju Vranjaču kod Kotlenica, Bjelovar, Opatiju… pa i u inozemstvo.
Davor Grgat