Promatrajući sadašnje ruho najpoznatije splitske javne površine, Rive, koju danas možemo nazvati Edenom za pješake i modnom pistom, misli nam nerijetko zaposjedne priča naših predaka o Rivi, ali i slike koje otkrivaju kako je nekoć izgledala.
Tadašnje ruho, trenutno najsigurnije pješačke zone i najposjećenije modne piste u gradu podno Marjana, krasio je naziv najprometnijeg mjesta u gradu kojim su uz pješake prolazila i vozila, što je danas rijedak slučaj.
Bicikle, kočije, kariole, autobusi, automobili i motocikli vozili su Rivom. Čak je i konj u to doba bio jedno od prijevoznih sredstava nerijetko viđenih na šetnici.
Apsolutno svako vozilo na kotačiće, kao i životinje „podobne“ za prijevoz, kretali su se po Rivi i istovremeno ometali pješake. Glavno prijevozno sredstvo bila je kočija sve do pojave automobila. Polazila je od crkve sv. Frane te razvozila putnike u splitska predgrađa, a potom na Bačvice i Firule. Kasnije je postaja za kočije prebačena pred Prokurative, a 1930. godine pozicionirala se na Mletačkoj obali. Razlozi koji su doprinijeli tome da fijakerska postaja bude „protjerana“ iz centra grada su neugodan miris konja koji se osjećao duž Rive i zabrana za prometovanje vozila i natovarenih životinja donesena 1921. godine. Zabrana koja je koštala Rivu titule najprometnijeg splitskog lokaliteta donesena je zbog automobila koji su tada prolazili punom brzinom, kada je vrvila pješacima, ali je i doprinijela kreaciji nove titule koju uspješno njeguje već devet desetljeća, a to je titula Edena za pješake.
U vrijeme kada je Riva imala titulu najprometnijeg splitskog lokaliteta, nije posjedovala titulu modne piste, ali unatoč tome mnoga ondašnja moderna izdanja mogla su se vidjeti jedino na Rivi, i u kazalištu. Po posljednjoj modi u prošlom su se stoljeću odijevala samo gospoda, ali to nije predstavljalo opterećenje težacima i seljacima iz dalmatinskog zaleđa koji su se na Rivi pojavljivali najčešće iz poslovnih razloga, zbog odlaska na Peškariju i Pazar, i zbog potrebe za nabavom kućanskih predmeta koji im nedostaju, a koji su i dan-danas prijeko potrebni i često korišteni.
Neopterećenost društva modom proizlazi iz činjenice što se u dvadesetom stoljeću, do 80-ih godina odjeća uglavnom šila kod krojača, cipele pravile samo kod postolara, a modni se dodaci nabavljali u zlatara! Danas u količinskom i cjenovnom smislu odjeća, obuća i modni dodaci lako su dostupni, a ta dostupnost bitno je utjecala na krunidbu splitske Rive titulom modne piste grada Splita.
Više u kategoriji: Život; Kultura
Foto: Fjodor Feđa Klarić, Fotoklub Split
Jelena Perko, mag. oec.