Dubrovačka kolenda stari je običaj čestitanja koji se njeguje u Dubrovniku i okolici. Kolendari obilazeći ulice, kuće i stanove pjesmom (kolendom) nazdravljaju Badnji dan, i čestitaju nadolazeći Božić i Novu godinu. Kolendari mogu nositi i razne glazbene instrumente, najčešće mandoline, gitare i harmonike, čijim sviranjem uljepšavaju kolendu.
Povijest kolendavanja seže daleko u prošlost, a najstariji pisani tragovi mogu se pronaći u 13. stoljeću unutar Statuta Dubrovačke Republike. U tim zapisima spominje se badnjak kojega su pomorci unosili u Knežev dvor te ga polagali na vatru, čestitajući knezu pjesmom koji ih je nagrađivao. U Statutu se spominju i novogodišnji čestitari, obično mesari, mlinari i ribari koji su također čestitali knezu te pomorski kapetani i mornari koji su čestitke upućivali dubrovačkom nadbiskupu. Ne postoji pisani trag jesu li oni u tim prigodama pjevali, ali se u tome ipak mogu prepoznati elementi kasnijih kolenda.
Kolende se prema istom izvoru spominju i 1706. godine. Tada je dubrovački nadbiskup zabranio svim crkvenim osobama da po gradskim ulicama izvode popijevke, u puku znane kao kolende. Godine 1744. dominikanac Serafin Crijević zabilježio je sljedeće:
„Običaj je da uoči nekojih glavnih svetkovina idu uvečer mladići iz puka pred kuće plemića i građana pjevati razne popijevke, za koje ih nagrađuju kakvim darom.“
Običaj kolendavanja očuvan je u Dubrovniku i okolici do danas, a kolenda se pjeva u noći Badnjaka i Stare godine. Današnje kolendavanje očuvano je u promijenjenom obliku, a najomiljenije je kod djece, no i grupe odraslih kolendara u ove dane pjesmom na Stradunu i starim gradskim ulicama svojim sugrađanima i gostima čestitaju blagdane.
Tekst kolende varira od grupe do grupe i od područja do područja, a jedna od starijih verzija dubrovačke kolende, zabilježena u knjizi Maje Bošković-Stulli „Pjesme, priče, fantastika“ glasi:
Dobar večer, ko j’ u kući, pomog’o vam svemogući.
Ođe, ođe, na zdravlje van Badnja veče dođe.
Došli smo vam kolendati, badnju veče čestitati.
Mi smo došli s vrh Konala u karoci od gospara.
Otvarajte škafetine, dajte nama beškotine.
Dajte nama bar rogača, da nam grla budu jača.
Ne bojte se da smo pijani jer je Vlaho Sveti s nami.
Neće gospođa neharna biti, kolendarima ne udijeliti…..
Posljednjih godina manje znana navika okupljanje je za kolendu „čeljadi“ koja je nekad živjela u nekom kvartu Grada. Uhvati ih nostalgija, okupe se sa svih strana današnjih dubrovačkih kotara te se od tamo gdje sad žive, kao nekad uz kolendu, bar na Badnjak vrate u ulice u kojima su djetinjstvo i mladost proveli. I zapjevaju kolendu kao nekad, za ono malo čeljadi koja još živi u tim kvartovima te sebi za „gušt“. Naime, „užanca je bila starà, skupit družbu kolendarà…”, a „družba“, okupljanje stare „balice“, neizostavan je pojam gotovo svake kolende. Posebno je veselo na Sv. Mariji i Pelinama, a tek na Prijekom, ma u svakom kvartu Grada, kad se ljudi bar tada, na Badnjak i uz kolendu, sjete nekih davnih dana.
Živjela lijepa tradicija!
D. Šabić